Ugledna mađarska filmašica Ildiko Enyedi (Zlatni medvjed u Berlinu za prethodni "On Body and Soul") snimila je u produkciji više europskih zemalja svoj do sada najambiciozniji i najskuplji film. Budžet "Priče o mojoj ženi" je za europske prilike iznosio iznimno visokih deset milijuna eura, a ovom čudnom period romantičnom dramom smještenom u dvadesete godine prošlog stoljeća, predstavila se u glavnom programu Cannesa. Nažalost, ova predugačka, neživotna i užasavajuće čudna drama snimljena (uglavnom) na engleskom jeziku nije do kraja profunkcionirala. Možda je jedan od razloga što je književni predložak bio istoimeni roman Milana Füsta, roman struje svijesti koji je očito teško i nezahvalno prebaciti na film.
U središtu priče je tako kapetan Storr (Nizozemac Gijs Naber), sredovječni nizozemski moreplovac koji je uvjeren da je njegova mlada supruga, Francuskinja Lizzy (Lea Seydoux) nevjerna. Priča je tu podijeljena u sedam poglavlja, a Storr pripovijeda svoju životnu priču koja kreće bizarnim susretom sa svojom budućom ženom. Sjedi Storr tako u nekom pariškom lokalu s prijateljem koji mu sugerira da mu ne bi bilo loše da se oženi. Više u šali Storr mu odgovara da će oženiti prvu koja uđe u lokal, a na njegovu (ne)sreću ta prva žena bit će Lizzy. Začudo, ona će prihvatiti ponudu za brak čovjeka kojeg nikad prije nije vidjela. Kako je Storr kapetan teretnog broda, stalno je on odsutan, a Lizzy je društvena mlada žena s puno udvarača tako da će kod visokog, bradatog i šutljivog moreplovca proraditi ljubomora.
U gotovo tri sata koliko traje "The Story of My Wife" vodi nas Enyedi kroz različite faze života ovog para i njihove seobe od Pariza preko Hamburga. Vrijeme provedene u samoći negdje na moru, očito će loše utjecati na njega i utuvit će si Storr u glavu da ga Lizzy vara s prijateljem piscem Dedinom (Louis Garrel), a ni on nije nevinašce. Priča je ispripovijedana iz njegove perspektive tako da je i gledatelju nejasno vara li ga žena ili ne i postaje nam jasno kako Storr ne može kontrolirati tijek svojih crnih misli. Stilski je to bilo čak i zanimljivo i definitivno to nije jedna od onih kostimiranih period drama na tragu BBC-jevih serija o tom vremenu. Sve to kao da je puno neke simbolike, pomalo apsurdistički, polu nadrealno, jako, jako čudno, sporo i predugačko.
Primjedbe
Objavi komentar