Dva francuska pustolova, wild-life fotograf Vincent Munier i pisac Sylvain Tesson (ujedno i narator filma) u društvu snimateljice i koredateljice Marie Amiguet zaputili su se na tibetske visoravni kako bi snimili snježnog leoparda. Rijetku i ugroženu životinju čijih je tek nekoliko primjeraka ostalo danas u prirodnom staništu. I snimili su kontemplativan, meditativan dokumentarac začinjen originalnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Dakako da su fotografija i lokacije na kojima je film snimljen impresivne. Doslovno ovi prizori netaknute prirode kojom je tek rijetka ljudska noga uspjela kročiti djeluju nekako umirujuće. Dokumentarac je to fine poetike, lirski, filozofski, egzistencijalistički, tim više dok Tesson priča kako se u takvoj divljini osjeća prirodno, a kad je u gradu, tada kao da je netko drugi, kao da se pretvara.
"La panthere ses neiges" ili "The Velvet Queen" dokumentarac je koji djeluje tako umirujuće i čovjek jednostavno mora osjećati strahopoštovanje prema tim rijetkim kutcima svijeta koje čovjek još nije uspio promijeniti i prilagoditi sebi. Pomalo mi je žao što ovaj film nisam imao priliku gledati negdje na velikom platnu jer sigurno bi tada dojam bio još i upečatljiviji, a sjajan posao su Munier i Amiguet napravili što se ne libe dugih trenutaka tišine uz kojima su ti nevjerojatni krajolici još dojmljiviji. Potpuno nam je jasno da ovakvi netaknuti dijelovi svijeta za Muniera i Tassona simboliziraju neki iskonsku, gotovo primordijalnu slobodu i definitivno film koji je izabran za najbolji francuski dokumentarac godine nije tipični wild-life dokumentarac.
Primjedbe
Objavi komentar