Iz kratkog opisa filma koji je bio nizozemski kandidat za Oscara, pomislio sam da bi "Do Not Hesitate" mogao biti bliskoistična varijacija na temu kultne "Južnjačke utjehe" Waltera Hilla. Kaže taj kratki opis filma da će se vod nizozemske vojske na misiji negdje na Bliskom istoku naći u problemima s lokalcima kada jedan od njih ustrijeli kozu. No, umjesto žmikanja poznate teme, venecuelanski filmaš koji radi i živi u Nizozemskoj Shariff Korver po scenariju Joleina Laarmana snimio je iznimnu kombinaciju drame i trilera koja donosi priču o trojici mladića koji su se u vojsku upisali praktički kao djeca, a kući će se vratiti kao potpuno sjebani i uništeni u ljudi.
Bez obzira što Erik (Joes Brauers), Roy (Spencer Bogaert) i Thomas (Tobias Kersloot) pravog rata zapravo neće i vidjeti, nekoliko dana straže i čuvanja vozila na cesti, bit će sasvim dovoljno da im se svima životi potpuno promjene. Situacija će za njih poći po zlu kada se usred ničega pokvari transporter kojim je njihov vod putovao u drugu bazu. Većina voda ostalim vozilima će nastaviti put, a njih sedam ili osam ostat će čuvati transporter i čekati helikopter. Ubrzo će se i ta mala skupina vojnika podijeliti te će samo Erik, Roy i Thomas ostati na tom mjestu, a društvo će im ubrzo početi praviti lokalni klinac kojem je Erik slučajno ustrijelio kozu.
Čuo je on neko šuškanje u grmu, na riječi upozorenja nitko se nije oglasio i ispalio je nekoliko metaka u tom smjeru. Iako je vojska 14-godišnjaku odmah obeštetila kozu, dala mu hranu i piće, bijesni klinac ne želi se maknuti. Mladi vojnici ne znaju kako bi se odnosili prema njemu. Jedan predlaže da ga otjeraju, Erik pokušava prijateljskim pristupom udobrovoljiti dječaka koji stalno viče na njih na arapskom. Kako vrijeme prolazi, a helikopter ne dolazi, svi postaju napetiji i nemirniji, osjetljiviji i živčaniji, a kad vojnici ostanu bez zaliha vode, shvatit će da su zapravo ovisni o neprijateljskim nastrojenom klincu za kojeg i dalje nisu sigurni treba li mu vjerovati ili ne.
Najjači adut "Do Not Hesitate" je relizam i činjenica da nam je potpuno jasno da su sva ta tri vojnika klinci koji nemaju pojma što bi trebali raditi. Naravno da su oni prošli vojnu obuku i u teoriji su spremni za ratne okršaje, no za situaciju poput ove nitko ih nije mogao pripremiti. Vrlo brzo oni će se i međusobno početi svađati, a zaista nakon nekog vremena imamo dojam kao da su oni ondje pali s neke druge planete. To je odlično i vizualno dokazano jer nalaze se oni usred ničega, u klancu usred kamenjara gdje danju prži sunce, a noću tko zna tko se šulja u njihovoj neposrednoj blizini. Uspio je Korver sjajno zaokružiti ovu psihološku dramu / triler pa tako priča završava ondje gdje je i počela odnosno u Nizozemskoj, no više nitko od njih nije ista osoba kao što je bio kad je odlazio na misiju.
Primjedbe
Objavi komentar