Jedno pravo luđaštvo od filma stiže nam iz Egipta, a "Feathers" dugometražnog debitanta iz Egipta Omara El Zohairyja jedno je od onih otkrića zbog kojeg se isplati potratiti vrijeme na brojne slične egzotične i puno slabije naslove. Apsurdistička tragikomedija kojom je El Zohairy osvojio glavnu nagradu na tjednu kritike u Cannesu je briljantni teatar apsurda, film kojem bi se uzor mogao pronaći u Fincu Akiju Kaurismäkiju i njegovim deadpanovskim komedijama, a po iznimnom miksanju naturalizma, nadrealizma i sulude fantazije, inspiracija kao da je dijelom izvučena iz Bulgakovljeva remek-djela "Majstor i margarita".
Film je to s minimalnim dijalozima koji kreće kao gotovo tipična soc-realistična drama jer pratimo tu naizgled tipičnu egipatsku ženu niže klase kako obavlja sve standardne kućanske poslove. Brine ona o troje djece, stalno čisti prljavi i raspadajući stan smješten tik uz tvornicu u kojoj radi njen muž. I tvornica je to koja izgleda da je preseljena iz Sovjetskog saveza pedesetih, okruženje je tu nezamislivo, apsurdno i gotovo je nemoguće i pomisliti da ljudi zaista ondje žive. No, u stanu je živo jer muž koji novac od žene skriva u limenoj kutijici u ormaru stalno organizira neke terevenke, ljudi se ondje skupljaju i gotovo se ne obaziru na ženu koja stalno čisti, kuha i sprema, a ključni trenutak dogodit će se tijekom proslave četvrtog rođendana jednog od njihovih sinova.
Fešta će se tek početi zahuktavati, muška ekipa će početi bacati čagicu, a kao na svakom pravom dječjem rođendanu, bit će ondje i mađioničar. U jednom trenutku mađioničar će od muža zatražiti da uđe u veliki kovčeg kako bi sudjelovao u jednom od trikova. Nekom magijom, umjesto visokog i štrkljavog muža u kovčegu će se pojaviti bijela kokoš, a prava katastrofa će se dogoditi kad mađioničar shvati da čovjeka ne može vratiti natrag. Nitko ne zna gdje je muž nestao i što se s njim dogodilo, a kada shvati da je napravio sranje, mađioničar će na brzinu zbrisati i ostaviti ovu obitelj prvo u čuđenju i šoku koji će se kasnije pretvoriti u suludu egzistencijalističku dramu.
Ili bolje rečeno tragikomediju ili crnu komediju, totalnu blesavoću i vrhunsku nadrealističku i apsurdističku zafrkanciju koja ne staje. Bio je "Feathers" gotovo pa Kakfin "Proces" ali u afričko - arapskom stilu jer dok će žena kojoj je skupa s djecom egzistencija sada potpuno ugrožena pošto više nema muža i hranitelja pokušavati prehraniti obitelj, svi oko nje ponašat će se kao da je nešto normalno što umjesto muža sada ima bijelu kokoš. Jasno da je ovaj film i iznimna parabola i subverzija na tamošnje patrijarhalno društvo u kojem je žena nitko i ništa bez muža, no "Feathers" je sjajan jer tu situaciju i to pitanje tjera preko svih granica ekstrema. Baš ništa tu nije normalno pa tako će žena kad pokuša pronaći posao u tvornici u kojoj je radio njen muž, dobiti odgovor da ne mogu zaposliti žene, ali zato ima ondje posla za njenog šestogodišnjeg sina.
Svi od kojih će tražiti pomoć načelno će se prema njoj pristojno i kulturno ponašati, nudit će joj podršku i tješiti je, no kada bude potrebno to pokazati i konkretno, svi će se samo micati u stranu. Pod stalnim je ona pritiskom da plaća stanarinu s kojom su kasnili i dok je muž bio tu, no najveći problem s kojim se susreće i pitanje na koje nikako ne može pronaći odgovor je kako se odnositi prema kokoši koju je dobila umjesto muža. Tako će kokoš ubrzo dobiti cijelu sobu za sebe i hranit će se bolje od nje ili njene djece, a svu ušteđevinu ona će trošiti i zaduživat će se kako bi pronašla razne vračeve i šamane koji tvrde da mogu poništiti čaroliju i zamijeniti kokoš ponovno u njenog muža. Bio je ovaj otkačeni film pravo otkriće i apsolutna preporuka za sve one koji vole ovakve pomaknute priče.
Primjedbe
Objavi komentar