Britanski majstor high-concept SF-a Alex Garland (pisac romana Žal, scenarist filmova kao što su 28 Days Later, Sunshine i Never Let Me Go, koji je kasnije sam počeo režirati filmove prema vlastitim scenarijima kao što su odlični Ex-Machina i jako dobri Annihilation) ovim uznemirujućim filmom ušao je u teren folk horora. Nažalost, bio je "Men" za sada i njegov najslabiji film iako se Garlandu mora priznati da je snimio jedan od najjezivijih pa i najbolesnijih filmova godine čija završnica spada u nešto najporemećenije što sam ikad vidio. Nažalost, sve ono što je Garlandu prethodno uspjevalo, a to je suptilna alegorija na svijet u kojem živimo ili na ono što nas možda čeka u bližoj ili daljoj budućnosti, ovdje je bilo zaista preočito i predirektno.
Kao što i sam naziv ovog modernog folk-horora sugerira, negativci ovdje su muškarci i odlučio je Garland zajahati na valu #MeToo pokreta, prokazati "toksični maskulinitet" ili kako se već opisuje to agresivno ponašanje muškaraca prema nježnijem spolu. Iako vizualno "Men" izgleda impresivno i film je to snimljen s puno stila te sa savršenim efektima, pogotovo na samom kraju kada dođe do suludog klimaksa, činjenica je da smo proteklih godina imali puno boljih i pametnijih filmova na temu muške agresije te pasivnog ili izravnog nasilja prema ženama kojeg se, nažalost, "nauživala" glavna protagonistica filma.
U uvodnim scenama vidimo tako Harper (standardno dobra Jessie Buckley) kako stiže u englesku provinciju gdje je na nekoliko tjedana iznajmila jednu od onih tipičnih idiličnih starinskih kuća. Garland nam odmah daje do znanja da je Harper ondje stigla nakon groznog razlaza s mužem posesivnim agresivcem i kroz flešbekove ćemo s vremenom saznavati pojedinosti njihovog prekida. U toj "Dream Country House", kako tu tipičnu britansku daču prijateljici putem telefona opisuje Harper, dočekat će je lokalac koji već na prvu djeluje ljigavo, a situacija će vrlo brzo postati potpuno bizarna jer ondje ne samo da žive isključivo muškarci, već svi oni imaju isto lice i sve je te tipove utjelovio karakterni britanski glumac Rory Kinnear.
Izmučenoj ženi progonjenoj traumom kojoj je, bit će, godinama bio nabijan osjećaj krivnje, od početka će se činiti da je netko ondje prati i vreba, a apstraktna alegorijska psihološka drama do kraja će se pretvoriti u bolesni body horor. Fino je Garland ovdje kontrastirao uglavnom razne nijanse zelene boje koja simbolizira mir, prirodu i djeluje nekako umirujuće sa svim stvarnim i fiktivnim užasima i strahovima koje proživljava Harper. Pa iako je poanta filma posve očita i prije nego što je prva lopta uopće ispucana, puno toga tu ostaje nekako hermetično, zatvoreno, nerazumljivo i defintivno je "Men" bio najapstraktniji, ali i najslabiji Garlandov film do sada.
Primjedbe
Objavi komentar