Bavi se ova klaustrofobična i šokantna drama jednim od najstrašnijim događajem u modernoj meksičkoj povijesti, masakrom u četvrti Tlatelolco Mexico Cityja nekoliko dana uoči početka olimpijskih igara 1968. godine. Možda i najvažniji meksički filmaš svoje generacije Jorge Fons odlučio je ovu tragediju ispripovijedati iz perspektive jedne obitelji srednje klase koja živi u zgradi odmah uz trg na kojem je meksička vojska poubijala na stotine nenaoružanih prosvjednika, uglavnom mladih ljudi i studenata. Bio je ovaj masakr i vrhunac nečega što se naziva meksičkim prljavim ratom, tijekom kojeg je meksička vlada potpomognuta SAD-om ratovala protiv marksistički nastrojenih studenata i raznih gerilskih skupina.
Dana 2. listopada 1968. godine desetak tisuća studenata okupilo se na središnjem trgu Mexico Cityja kako bi mirno prosvjedovali protiv vlade nezadovoljni što se ogroman novac baca na organizaciju olimpijskih igara, dok većina ljudi živi u bijedi. No, prosvjednici nisu znali da su vojska, policija i razni batinaški odredi okružili trg i u jednom trenutku krenula je pucnjava po bespomoćnim ljudima. Još uvijek su dvojbeni podaci koliko je ljudi ubijeno i procjene se kreću od 44 koliko je procijenila CIA pa do gotovo 400 koliko su tvrdili očevici. Na prosvjed će se zaputiti i dva člana obitelji koju u uvodnim scenama upoznajemo tijekom obiteljskog doručka. Djed Roque (Jorge Fegan) umirovljeni je vojnik koji je nekoć sudjelovao u meksičkoj revoluciji te i dalje on ima puno povjerenje u državni aparat smatrajući da mladež ima nerealne zahtjeve.
Otac Humberto (Hector Bonilla) državni je činovnik, majka Alicia (Maria Rojo) je kućanica, a sinovi studenti, Jorge (Demian Bichir) i Sergio (Bruno Bichir) prepiru se s ocem i sanjaju revoluciju. I tipična je to obiteljska prepirka između realističnih konzervativnih roditelja i idealističke revolucionarne mladeži koja sanja bolji i pravedniji svijet, a naravno da će se Jorge i Sergio tog poslijepodneva zaputiti na prosvjed. Tu je i dvoje mlađe djece koji prate što se događa, a iako roditelji i nisu previše oduševljeni što im sinovi idu na prosvjed jer su svjesni da je situacija naelektrizirana, nitko ne može ni u najgorim snovima zamisliti što bi se moglo dogoditi.
Odlučio se Fons za realistični i minimalistički pristup i radnja cijelog filma kompletno se odvija u stanu ove obitelji koji će se ubrzo pretvoriti u utočište za nekoliko ranjenih i preplašenih studenata. Kad krene pucnjava, Jorge i Sergio će se s još nekoliko prosvjednika skloniti u stanu svoje obitelji, a pripadnici tajnih službi, razni batinaši potpomogniti regularnom vojskom ubrzo će krenuti u češljanje stanova u potragu za studentima koji su se možda sakrili negdje u blizini. Iako se radnja razvija polako i Fons te scenaristički dvojac Guadalupe Ortes - Xavier Robles polako razvijaju dinamiku odnosa u obitelji uopće se izravno ne dotičući vanjskog svijeta, već sve što se događa saznajemo isključivo iz dijaloga likova, bio je "Rojo Amanecer" ili "Crvena zora" iznimno šokantan i potresan film.
Tragična je to priča koju je Fons s minimalnim budžetom i u skromnim uvjetima snimio znajući da će teško naići na financijsku potporu nekog većeg studija zbog osjetljive teme. Iako je od masakra na Tlatelolcu u trenutku snimanja filma prošlo već više od dva desetljeća, vladajuća Institucionalna revolucionarka stranka (PRI) koja je na vlasti bila neprekidno od 1929. do 2000., i tada je bila na vlasti te je i dalje taj događaj bio tabu tema o kojem se baš i nije pričalo. Vlada je pokušala cenzurirati film i Fons je zaista morao izbaciti neke scene, a "Red Dawn" je u kina stigao s godinu dana zakašnjenja. Osvojila je ova šokantna i stravična drama o državi i zloupotrebi sile i 11 nacionalnih nagrada Ariel za filmsku umjetnost, među njima i nagradu za film godine.
Primjedbe
Objavi komentar