Premijeru je ova stilizirana kombinacija trilera i drame čija je radnja smještena u Šangaj nekoliko dana uoči japanskog napada na Pearl Harbour, imala u glavnom programu festivala u Veneciji, no morale su proći dobre dvije i pol godine da bi se "Saturday Fiction" konačno mogao pronaći u bespućima interneta. Jedan od razloga tome je možda i reputacija režisera Yea Loua, autora koji je često imao problema s kineskim cenzorima pa mu je tako nakon romanse čija se radnja odvija za vrijeme prosvjeda na Tiananmenu 1989. godine, "Summer Palace", na pet godina zabranjeno snimanje filmova. I "Saturday Fiction" je prilično politički angažirana priča kojoj kao da je uzor slavna Curtizova "Casablanca" jer radnja se i ovdje događa u prilično zanimljivim političkim okolnostima.
Iako je Japan već odavno okupirao Kinu, britanski i francuski sektori u Šangaju, tzv. koncesije, i dalje su nominalno slobodne. U Šangaj je tako 1. prosinca 1941. godine, samo nekoliko dana uoči japanskog napada na Pearl Harbour, stigla čuvena glumica Jean Yu (jedna od najpoznatijih kineskih glumica Gong Li koje se možda i najbolje sjećamo po ulozi u Zhangovom "Raise the Red Lantern"). Službena je verzija njenog povratka nastup u predstavi koju režira njen nekadašnji ljubavnik, no ubrzo nam postaje jasno kako je pravi razlog njenog povratka nada da bi iz zatvora mogla izvući bivšeg muža kojeg su zarobili Japanci.
Od samog početka nam je jasno da je situacija iznimno nestabilna, politički krhka i nesigurna. Sjajno je to Ye Lou iznio stilski i vizualno jer ova kombinacija trilera i drame snimljena u crno - bijeloj tehnici kamerom iz ruke djeluje misteriozno i priča se tu polako i pametno razotkriva. Naracijski je to scenaristica Yingli Ma postavila izuzetno i zaista je užitak pratiti ovu slagalicu kako se strpljivo slaže i vodi prema fantastičnoj kulminaciji u završnici filma. Politikom i misterijom je to nabijeni triler koji istovremeno djeluje podjednako staromodno, kao da stiže iz nekih davnih vremena, ali i tako moderno, a Ye Lou očito ne može pa da to ne bude i politički subverzivno, prepuno simbolike na današnjicu pa i njegovu situaciju.
Film zapravo i počinje u kazalištu u francuskoj koncesiji i to probom predstave koja se naziva "Subotnja fikcija" u kojoj Jean ima glavnu ulogu. Proba se odvija na pozornici koja podsjeća na noćni klub i treba proći neko vrijeme da bismo shvatilo da je zapravo riječ o probi kazališnog komada. I djeluje to u tim trenucima dosta kaotično, neko vrijeme nije nam jasno što je to proba, a što stvarnost i sjajan posao je napravljen tu u stapanju zbilje i fikcije. Kazalište će tu poslužiti kao paravan za špijunažu i kontrašpijunažu, infiltraciju i manipulacije, a praktički svi ovdje imaju neke svoje sheme i teško je dokučiti tko je na kojoj strani. Uz domaće Kineze od kojih su neki kolaboracionsti, a neki u pokretu otpora, tu su i okupatori Japanci i to vojska, obavještajci i tajne službe, ali i Britanci i Francuzi koji imaju razna zanimanja, no to im je ustvari tek paravan za špijunske aktivnosti.
Zapadnjacima je jasno da Japan sprema nešto i da se planira uključiti u II svjetski rat na način na koji danas znamo da se uključio, a slavna glumica ovdje bi trebala poslužiti kao ključni kotačić koji će dovesti do možda i presudnih informacija. Sjano je u "Saturday Fiction" prikazano i povijesno okruženje i kako Japanci pokušavaju izigravati toleranaciju pa dopuštaju domaćem stanovništvu kazalište i kulturu, no shvatit ćemo da je jedini razlog za to prilično ciničan, a to je prikupljanje informacija, manipuliranje, ucjenjivanje, prisluškivanje i sve što ide uz to. Pokazao se "Saturday Fiction" kao ugodno iznenađenje, majstorski zaokružen špijunski triler - politička drama kojom je Lou Ye potvrdio da je režiser s jasnom vizijom i stilom na kojem bi mnogi pozavidjeli.
Primjedbe
Objavi komentar