Vjerujem da je istoimeni film Briana De Palme s početka osamdesetih svima itekako poznat, no dok se Al Pacino koji je tako sjajno utjelovio kubanskog gangstera u Miamiju Tonyja Montanu još i nije rodio, prvo "Lice s ožiljkom" bio je Paul Muni. Nije teško pretpostaviti da je film koji je Howard Hawks snimio prema istoimenom pulpovskom romanu Armitagea Traila osmišljen prema liku i djelu najpoznatijeg stvarnog lica s ožiljkom - Alom Caponeom. Krajem dvadesetih i početkom tridesetih u Hollywoodu su se naveliko snimali filmovi o gangsterima i mafiji, što i ne čudi jer su tada te kriminalne organizacije bile na vrhuncu moći. Radili su ti urbani razbojnici što su htjeli, sijali strah ulicama, a taman kad je nastajao ovaj film, protiv Caponea se vodio famozni sudski postupak u kojem je osuđen na 11 godina zatvora zbog neplaćanja poreza.
Da je u Americi zaista u to vrijeme vlada konsternacija zbog mafije kojoj očigledno nitko ne može ništa, potvrđuje i apel u prologu filma kojim se i prije uvodne špice od američke vlade traži da se pod hitno nešto učini. Potom kreće priča o usponu i padu Lica s ožiljkom, talijanskog gangstera i hladnokrvnog ubojice Tonyja Camontea (Muni) i ratovima gangsterskih organizacija u Chicagu. U početku Tonyja upoznajemo kao tjelohranitelja šefa jedne od kriminalnih organizacija Johnnyja Lova (Osgood Perkins) početkom dvadesetih. No, kako to već ide u sličnim gangsterskim filmovima, epizodna uloga u kriminalnom sindikatu baš i neće previše zadovoljavati Tonyja te će se on malo, pomalo uspinjati na ljestvici da bi na kraju pokušao istisnuti svog šefa.
Uz "Malog cezara" s Edwardom G. Robinsonom i "Državnog neprijatelja" s Jamesom Cagneyjem, "Lice s ožiljkom" smatra se jednim od tri najvažnija gangsterska filma starog Hollywooda. No, imao je "Scarface" velikih problema s cenzorima koji su tvrdili da film glorificira nasilje (zbog čega se i tražilo da se na otvaranju umetne prolog), a u nekim gradovima prikazivanje filma je čak bilo zabranjeno. Naravno da iz današnje perspektive Hawksov "Scarface" djeluje arhaično pa i dosta čedno, no svejedno je to jedan od najutjecajnijih filmova svih vremena i krimić koji je poslužio kao inspiracija ne samo kao De Palmi, već i mnogim drugima koji su kasnije snimali filmove ovog žanra.
Uloga hladnokrvnog i krvoločnog gangstera Tonyja bila je možda i najpoznatija uloga za jednog danas gotovo pa zaboravljenog glumca za kojeg je Marlon Brando rekao da je najbolji kojeg je ikada gledao. Nastup Paula Munija bio je inspiracija i za Al Pacina koji je jednom prilikom rekao da je za ulogu svog Tonyja Montane jednostavno odlučio kopirati Munijev stil glume u ovom filmu. Iako je iz pet nominacija za Oscara osvojio tek jednu nagradu da bi se četrdesetih gotovo potpuno maknuo iz filma i posvetio kazalištu, Munija se smatra vjerojatno najboljim glumcem svog vremena i glumcem koji je bio svojevrsna preteča metodičkog stila glume.
Rodio se on 1895. godine u židovskoj obitelji u Lembergu odnosno današnjem Lavovu u Ukrajini koji je tada bio dio Austro - ugarske monarhije. Već kao sedmogodišnjak preselio je u Ameriku i smjestio se u Chicagu s roditeljima koji su bili glumci u Jidiš teatru gdje je i on počeo glumiti. Tek 1926. godine stigao je do Broadwayja i prve uloge na engleskom jeziku, a krajem dvadesetih godina prebacio se i na film. Tijekom tridesetih je čak pet puta bio nominiran za Oscara, a za uloge koje je glumio pripremao se temeljito, izučavajući apsolutno svu literaturu koja mu je došla pod ruke i pokušavajući ući u psihu samog lika, što je tehnika svojstvenija za modernije doba, ne baš njegovo vrijeme.
Primjedbe
Objavi komentar