Alana Arkina možda se najbolje sjećamo po ulogama koje je odglumio već u ozbiljnim, poznim ulogama. Jedna takva odnosno uloga legendarnog djeda u "Little Miss Sunshine" donijela mu je i jedinog Oscara za sporednu ulogu, no još šezdesetih imao je on dvije nominacije za Oscara i to u kategoriji najboljeg glavnog glumca. Jedna od tih nominacija je i za ulogu u drami koju je Robert Ellis Miller snimio prema istoimenom romanu poznate američke književnice Carson McCullers. I dok se radnja romana objavljenog 1940. godine događa u depresijskom američkom jugu tridesetih, scenarist Thomas C. Ryan priču je prebacio u sadašnjost odnosno na američki jug šezdesetih.
John Singer (Arkin) je gluhonijemi graver koji živi u gradiću na jugu, a jedini prijatelj mu je mentalno hendikepirani i nijemi debeljuškasti prijatelj Spiros koji stalno upada u probleme. Nakon što Spiros završi u ustanovi za mentalno zaostale, John se odluči preseliti u grad koji se nalazi u blizini Spirosove institucije. Iznajmit će on sobu u kući kod obitelji Kelly koja je upala u financijske probleme nakon što je otac obitelji ozlijeđen na poslu tako da će im svaki dolar dobro doći. I smjestit će Kellyji Johna u donedavnu sobu buntovne kćeri tinejdžerice Margaret (Sondra Locke) koja time i nije baš oduševljena. No, usamljena tinejdžerica i još usamljeniji gluho-nijemi tridesetineštogodišnjak s vremenom će se početi povezivati i sprijateljiti i razvit će se između njih i više platonska, nego stvarna veza.
U međuvremenu će John pronaći ondje društvo u lokalnom pijancu i lutalici Jakeu (Stacey Keach) i afroameričkom liječniku koji pomaže siromašnima te će John za njega početi i raditi kao prevoditelj gluhonijemim pacijentima. Nije "The Heart Is a Lonely Hunter" jedan od onih filmova iz druge polovice šezdesetih koji je uspio ostariti tako dobro kao neki njegovi vršnjaci. Iako se pokušava držati realizma, i ne djeluje to baš toliko uvjerljivo, a najbolje bi se ovaj film moglo opisati i kao pomalo fragmentarnu melodramu o sudbinama nesretnih ljudi koji se pokušavaju snaći u svijetu koji kao da i nije predviđen za njih. Svejedno, uspio je ovaj film dogurati i do dvije nominacije za Oscara, a osim Arkina nominirana je bila i kasnija dugogodišnja partnerica Clinta Eastwooda, Sondra Locke (Bronco Billy, The Outlaw Josey Wales). Njoj je to bila i prva uloga u karijeri, a zahvaljujući mladolikom izgledu uspjela se provući kao 16-godišnjakinja iako je tada već bila u srednjim dvadesetima.
Primjedbe
Objavi komentar