Točno je pola stoljeća prošlo otkako se pojavio film koji mnogi smatraju najboljim i najvećim svih vremena. Naravno, riječ je o remek-djelu "Kum" jednog od najvećih vizionara američkog filma, Francisa Forda Coppole. Kad čovjek pomisli na "Kuma", prve asocijacije vjerojatno su mu Coppola, možda Marlon Brando ili Al Pacino, no seriju koja se sastoji od deset epizoda u kojima pratimo kako je uopće snimljen legendarni film, pratimo iz perspektive čovjeka koji se naziva Albert S. Ruddy. Iskreno, do gledanja "The Offer" nisam imao pojma tko je Al Ruddy, ni tko je uopće bio producent filma koji je promijenio kinematografiju. No, svi oni koji će gledati ovu seriju, vjerojatno će dobro zapamtiti tko je Ruddy pošto je "Ponuda" snimljena po njegovima memoarima i cijelu priču pratimo iz njegove perspektive.
Nažalost, danas je iluzorno očekivati da se pojavi film poput "The Godfather" i očito smo osuđeni na sadržaje poput ovoga u kojem s nostalgijom i sjetom možemo pratiti kako je izgledalo doba kad je Hollywood bio bitno drukčije mjesto. Mjesto gdje su redatelji s vizijom dobivali priliku i na kojem su iza njih stajali producenti koji su u njihovu viziju vjerovali, a na zlatne sedamdesete američke tvornice snova zasigurno je bitno doprinijeo uspjeh "Kuma". Igranje na nostalgiju zapravo je najjači adut serije koja me na trenutke i iznimno živcirala jer sve to izgleda kao ekranizacija članka s Wikipedije. Saznajemo tu brojne anegdote koje su se, kako tvrdi Ruddy, ujedno i jedan od producenata serije iako je u trenutku snimanja već debelo prošao devedeseto ljeto, zaista dogodile iako je u neke od njih zbilja teško povjerovati.
Dobivamo tu i zanimljiv uvid u način funkcioniranja fllmskih studija tog vremena, kakav je to zapravo tada bio biznis i tko su bil vlasnici tih korporacija u kojima su filmski studiji bili tek djelić portfelja. Ako je sve to što vidimo u ovoj seriji istina, onda je priča o snimanju "Kuma" gotovo jednako zanimljiva i uzbudljiva kao sam film, no pomalo sam ostao razočaran ne samo izvedbom glavnih likova, već i njihovom interpretacijom. Ostalo mi je to dosta plošno, na trenutke natrpano kao da je glavna misao vodilja bila unutra ubaciti svu moguću triviju za fanove, a možda najveće razočaranje mi je dečko koji je nekoć puno obećavao, Miles Teller.
Više ne baš tako mladi glumac koji je sjajno parirao J. K. Simmonsu u "Whiplash" ovdje mi nikako nije sjeo i nije mi uvjerljiv. Da ne govorim o Juno Temple kao njegovoj asistentici Bettye koja je standardno bezvezna, a gotovo svi ostali likovi su napravljeni dosta jednodimenzionano, skoro kao karikature samih sebe. Naravno da je nezahvalno glumiti veličine kao što su Marlon Brando ili Al Pacino, no po tom pitanju ovo je zaista bilo ispod razine očekivanja i kvalitete kakvu obično imamo u ovakvim skupim serijskim produkcijama. Živcirala me ova serija na trenutke užasno baš zbog trivijaliziranja brojnih situacija i to najviše iz razloga što je "Kum" sve samo nešto trivijalno i uopće "The Offer" ne hvata dubinu, cjelovitost i važnost tog nenadmašnog remek-djela.
Ova serija kao da pokazuje kako bi izgledao "Kum" da se kojim slučajem snima danas i bio bi to vjerojatno film kojem je jedina ambicija da napuni blagajne i publici ponudi kratkotrajnu zabavu na koju će zaboraviti čim izađe iz kina. Coppolin "The Godfather" zapravo je sušta suprotnost od toga, film koji se može gledati na desetke puta i podjednako uživati u njemu iako čovjek gotovo pa napamet zna svaki dijalog i što će se kad dogoditi. Iako me u mnogočemu razočarala, serija "The Offer" ipak ima svojih kvaliteta i bilo je posljednjih nekoliko tjedana zaista zabavno uroniti u taj pomalo bajkoviti svijet koji budi nostalgiju i pratiti priču o nastanku filma koji jednostavno obožavam.
Primjedbe
Objavi komentar