Jean-Luc Godard i danas je najneobičnija "pojava" koja je zadesila francuski film. Nakon što se 1960. predstavio možda i ključnim novovalnim filmom "Breathless", vjerojatno najutjecajnijim filmom svih vremena, Godard je s godinama samo nastavio rastakati filmske kanone. Razdoblje do 1968. godine smatra se i njegovim najboljim i najplodonosnijim kada je snimio i svoje najbolje filmove da bi se potom pretvorio u radikalnog filmaša koji je putem filma želio mijenjati svijet i promicao je neke svoje političke ideje. Politička angažiranost osjetila se i kod nekih njegovih ranijih filmova, a najpoznatiji filmski kritičar Roger Ebert je za ovu subverzinu satiru / anarhičnu crnu komediju rekao da je s njom Godard konačno uspio potpuno odbaciti klasični filmski jezik.
Moglo bi se "Weekend" opisati kao anarhičnu, kaotičnu, apsurdističku provokaciju koja je ujedno i glasan poziv na revoluciju filmaša kojeg je u drugoj polovici šezdesetih potpuno ponijelo i važnije mu je bilo iznositi političke stavove. No, film je to kojim je Godard definitivno potvrdio da je iznimno vješt i inovativan režiser te je u "Weekendu" osobito upečatljiva duga scena snimljena u jednom kadru kada Roland i Corinne prestižu kaotičnu kolonu. Roland (Jean Yanne) i Corinne (Mireille Darc) tipični su buržoaski par. Oboje imaju ljubavnike i oboje planiraju ubiti jedno drugoga, a zaputit će se oni na selo kako bi osigurali nasljedstvo od Corinneinog umirućeg oca. No, to putovanje pretvorit će se u potpuni kaos jer dok oni putuju u kabrioletu, civilizacija se doslovno putem raspada.
A rijetko tko je na tako inovativan i neobičan način uspio prikazati raspad civilizacije jer ne samo da će odmah upasti u prometni kaos i kolaps, već će doslovno ljudi masovno ginuti u silnim nesrećama. No, Roland i Corinne ne zamaraju se puno time i bitno im je jedino stići na vrijeme da se dokopaju nasljedstva. Tako u jednoj sceni i oni dožive nesreću, a dok se izvlače iz prekrenutog i zapaljenog auta, Corinne je zabrinuta jer je ostala bez svoje Hermes torbice. Sve je tu od početka do kraja potpuno nadrealno, pretjerano, čak i uznemirujuće, a očito je da Godard smatra da je civilizacija stigla u terminalnu fazu i društvo se počelo pretvarati u divljaštvo.
Baš takvo je sve tu, potpuno divlje i nenormalno. Putem tako Roland i Corinne susreću razne povijesne ličnosti, hodaju prema cilju kroz scene nekih drugih filmova, mrtva tijela su svuda oko njih. Radikalan je to film baš kakvi su bili Godardovi tada pogledi na svijet i posve je očito da njemu ne samo da je svejedno što se svijet raspada, već on kao da bi otvorio šampanjac i zapalio cigaru kad bi se dogodila kataklizma i kada bi sve nestalo. Baš kao i velika većina Godardovih filmova i "Weekend" je potpuno neobično djelo koje sasvim sigurno neće biti po guštu onima koji vole konvecionalnu i standardnu naraciju i stil.
No, Godard je autor kod kojeg nešto takvo ne postoji i doista svaki njegov film iz tog najboljeg razdoblja koje zapravo završava "Weekendom" potpuno je drukčiji, neobičniji od prethodnog. Zanimljivo je kako film završava natpisom "End of Cinema" što se tada možda smatralo i nekom Godardovom tipičnom zafrkancijom, no pokazalo se da je ovaj vizionar mislio ozbiljno jer je potom počeo snimati eksperimentalne, radikalne filmove koje je zaista jako teško gledati. I za "Weekend" treba imati strpljenje i koncentraciju jer od početka se dosta teško priviknuti na sav taj kaos, anarhiju i čudnovatost tijekom kojeg se naizgled ništa bitno za priču ne događa. No, kako vrijeme prolazi sve tu polako sjeda na svoje mjesto i postaje nam potpuno jasno što je Godard želio poručiti.
Primjedbe
Objavi komentar