Nakon uspjeha serije "Dark", njemački dvojac Jantje Friese - Baran Bo Odar dobio je od Netflixa odriješene ruke. Od ukupnog budžeta od 60 milijuna dolara za "1899" Netflix je iskrcao čak 48, a preostalih 12 milijuna stiglo je iz njemačkih filmskih fondova tako da je serija čija se radnja uglavnom odvija na prekooceanskom parobrodu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća i daleko najskuplja njemačka serija svih vremena. I opet je to High Concept serija koja možda ne zgrabi pažnju odmah od samog početka kao što je bio slučaj s "Dark" te donekle stoje prigovori da u početku to djeluje nevjerojatno zbunjujuće, kaotično pa i sporo i teško je uopće pretpostaviti kud sve to vodi, no do kraja prve sezone ipak sve donekle sjeda na svoje mjesto.
Friese i Bo Odar već su najavili da će i "1899" imati tri sezone kao i "Dark", a konceptualno to dosta podsjeća na raniju seriju koju su snimili. I ne samo konceptualno, već i po ugođaju, stilu i glazbi, dok je tematika ovaj puta više na tragu Nolanovog "Inceptiona", čak i nedavno naprasno ugašenog "Westworlda". Opet je to prava misteriozna slagalica od serije čija se radnja u početku odvija prilično sporo, a opet to pleše negdje na pola puta između SF-a, horora i trilera. I opet tu, naravno, ništa nije onako kako izgleda i dok su se Friese i Bo Odar u "Darku" više oslanjali na kvantnu fiziku, koncept prostor - vrijeme i putovanje kroz vrijeme, ovdje je u središtu pažnje psihološki pa i filozofski aspekt, shvatit ćemo do kraja.
Ovdje se priča pomalo vrti na tragu poznate Platonove alegorije o pećini koja zapravo simbolizira osjetilni svijet ljudi. Taj je svijet Platon predočio zatvorenicima koji se ne mogu vidjeti i jedino što vide je suprotni zid na dnu pećine. Zato oni i misle da je ono što vide jedina stvarnost, te siluete i odjeci koraka iznad njih, a tek kada budu oslobođeni i izađu van iz pećine oni mogu polako spoznavati i shvaćati stvarnost i svijet u kojem žive. Ono za što su prvo mislili da je svijet oko njih i život uopće, zapravo je potpuna iluzija (ovo sam dosta pojednostavio, no svi koji su imali filozofiju u srednjoj školi, sjetit će se donekle ovog poznatog mita), a ispostavit će se da u gotovo identičnom mraku žive i likovi koje ćemo upoznati na prekooceanskom parobrodu Kerberu koji se zaputio iz Southamptona u New York.
I prava je ondje kula babilonska, ljudi iz praktički svih europskih zemalja putuju u Ameriku, a tamo je kakofonija glasova. Imamo tu Britance, Nijemce, Francuze, Španjolce, Dance, Šveđane, Norvežane, Poljake, Kineze, čak se u jednom trenutku čuju neki epizodni likovi kako govore srpski ili hrvatski, no nitko od bitnih likova ipak nije iz ovih krajeva. Posadu broda čine Nijemci iako je nedavno kompanija prodana novom, misterioznom engleskom vlasniku, a kapetana Eyka Larsena (Andreas Pietschmann koji je u Darku bio misteriozni tip koji putuje kroz vrijeme) i dalje proganja tragedija iz prošlosti. I dok su u kabinama na palubi ljudi boljeg materijalnog statusa, u potpalublju su siromasi koji su valjda sve što imaju investirali u put u novi svijet, no ne bavi se ipak "1899" tim klasnim odnosima tako očito.
Među onima koji su u prvom razredu je i engleska medicinska sestra Maura Franklin (Emily Beecham) koju zapravo i vidimo u uvodnoj sceni dok se na njoj obavljaju neki eksperimenti, što zapravo odmah sugerira da tu ništa nije onako kako se čini. Ona se zaputila Kerberom u potragu za bratom koji je nestao i koji joj je prethodno nestao pismo, a pretpostavlja ona da bi burazer mogao biti na drugom brodu iste kompanije, Prometeju koji je nestao nekoliko mjeseci ranije. Tijekom puta Atlantikom Kerber će naletjeti na Prometej na kojem se očigledno dogodila neka havarija, a dok je u "Darku" sve krenulo nestankom dječaka, ovdje će sve početi pronalaskom misterioznog šutljivog dječaka na Prometeju.
I sve tu djeluje potpuno psihodelično, čak je i izbor glazbe na kraju svake epizode iz tog razdoblja, dok je tema moderna verzija "White Rabbita" grupe Jefferson Airpline. Ne samo da Maura i kapetan skrivaju neku tajnu, već se čini da praktički svi likovi tu imaju neke tajne i nešto skrivaju, a priča je tu opet iznimno kompleksna, komplicirana i za sada je "1899" ipak bitno slabiji sadržaj od "Darka", no vidjet ćemo što nas čeka u sljedećim sezonama, ako ih bude. Opet su Friese i Bo Odar tu nabacali razne ideje i koncepte te opet imamo i putovanja kroz vrijeme, tajne portale, a iako sve to opet djeluje prilično kaotično, zbunjujuće, čak i prekomplicirano, ipak će do kraja dijelom to sjesti na svoje mjesto i nadam se da ćemo do kraja dobiti i više odgovora.
Primjedbe
Objavi komentar