Sve je slutilo da bi "Emergency Declaration" mogao biti kvalitetan akcijski triler - film katastrofe. Svečana projekcija izvan konkurencije u Cannesu, iskusan scenarist - režiser Han Jae-rim koji iza sebe ima nekoliko solidnih filmova (The Face Reader, The King) te prvoklasna glumačka ekipa koju predvode Song Kang-ho (Parazit, Memories of a Murder, The Host, Sympathy for Mr. Vengeance, Thirst) i Lee Byung-hun (A Bittersweet Life, Good Bad and the Weird, I Saw the Devil). No, moji filmski instinkti ovaj su puta očito potpuno zakazali jer je ova budalaština bila sve ono što me inače živcira u sličnim američkim akcijskim filmovima.
Često sam na ovom blogu hvalio korejske akciće baš iz razloga što se potpuno razlikuju od sličnih holivudskih uradaka i što ipak uglavnom slijede neku logiku. U ovom filmu katastrofe o bioterorizmu u avionu na letu iz Seula na Havaje logike nema nimalo, a do kraja priča tu potpuno podilazi publici, prepuna je patetike, naizgled obični ljudi postaju heroji te odiše onim iritantnim mučeništvom pa i nacionalnim patosom. Osim toga, film je nepotrebno rastegnut na gotovo dva i pol sata i bez obzira što su akcijske scene tu snimljene vrhunski i po tehničkoj izvedbi "Emergency Declaration" može bez problema parirati svakoj skupoj holivudskoj produkciji, to ipak nije nešto što me može impresionirati. Posebno kad je priča tako bedasta i nelogična.
Tako će Ryu Jin-seok (Im Si-wan), mladi sociopat koji je također mikrobiolog s ozbiljnim psihičkim problemima i potrebom za pažnjom kao mjesto za puštanje smrtonosnog virusa među ljude izabrati - avion. Iako je on virus koji je ukrao u farmaceutskoj kompaniji za koju je nekoć radio i potom ga usavršio mogao pustiti bilo gdje, on ga je odlučio testirati u avionu. I to baš u avionu u kojem je jedna od putnica žena policijskog inspektora Gua (Song Kang-ho), a kad shvati što se događa, on će voditi istragu kako bi otkrili tko je taj luđak i koji su mu planovi.
Među putnicima je i Park (Lee Byung-hun), nekadašnji pilot koji se umirovio nakon nesreće i sada osjeća tjeskobu dok ulazi u avion, no svejedno se on s kćeri zaputio na odmor na Havaje. Zapravo će njegova kćer prva zamijetiti da Ryu nešto izvodi, a kada on u avionu pusti virus koji je prošvercao na zapravo urnebesan način, već će biti kasno za sve putnike. Ili možda ipak ne! Film je to koji cilja na gledateljeve emocije jer ipak su tu u pitanju životi putnika i posade aviona kojeg nitko ne želi primiti iako je pilot poslao zahtjev za prisilno slijetanje što bi se u pravilu trebalo ispoštovati i dati takvom avionu prioritet.
Iako priča s virusima neodoljivo podsjeća na stvarnost i situaciju s kovidom koji bit će i dalje šara, film je osmišljen prije pandemije. Pomalo je ironično da je stvarna epidemija virusa odgodila i umalo otkazala snimanje akcijskog blockbustera o virusu, no film je u korejska kina stigao više od godinu dana nakon premijere u Cannesu. Iako su tu i glumci na visini zadatka, iako je režija kvalitetna i premda je tehnička izvedba apsolutno savršena, priča je toliko šuplja, nelogična i bedasta da je jako teško ozbiljno shvatiti ovaj film katastrofe.
Primjedbe
Objavi komentar