Tomas Gutierrez Alea (1928-1996) vjerojatno je najpoznatiji filmaš kojeg je Kuba ikada imala. U početku je na njega najviše utjecao talijanski neorealizam, kasnije su očiti utjecaji Luisa Bunuela, a bio je on jedan od osnivača tamošnjeg Instituta za umjetnost i film nakon kubanske revolucije. Nakon što je pedesetih i šezdesetih uglavnom snimao filmove o kubanskoj revoluciji, u kasnijoj fazi karijere posvetio se povijesnim temama i istraživanju kubanske kolonijalne povijesti. "La ultima cena" ili "Posljednja večera" možda je i najpoznatiji i najbolji primjer njegovog stvaralaštva iz te faze, a upravo ovdje je očigledno koliki je utjecaj na njega imao Bunuel, posebno njegova "Viridana".
Radnja filma odvija se na samom kraju 18. stoljeća, za vrijeme dok je Kuba još bila španjolska kolonija i to na plantaži smještenoj na lokaciji na kojoj je kasnije izrasla Havana. Vrijeme je to kada je robovlasništvo bilo na vrhuncu, a Kuba je bila jedno do glavnih mjesta za proizvodnju šećerne trske. Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, vlasnik plantaže i grof (Čileanac Nelson Villagra završio je u egzilu na Kubi nakon državnog udara u njegovoj zemlji koju godinu ranije), odlučio je rekreirati biblijsku posljednju večeru koristeći 12 robova koji su prisiljeni raditi na njegovoj plantaži. Nadmeni robovlasnik želi time pokazati koliko je zapravo dobar i dobrodušan, pravi i veliki kršćanin koji svoje robove ne samo da želi dobro nahraniti i napojiti, već ih i poučiti kršćanskim vrijednostima.
I zaista, za veliki četvrtak skupit će on njih dvanaestoricu za stolom uz prase s ražnja i obilje vina, a nakon što se gazda fino namaže, obećat će robovima ne samo da će imati slobodan dan za veliki petak, već da će i jednog od njih osloboditi. Naravno, kad se sljedećeg dana otrijezni, zaboravit će sve ono što je obećao, a to će dovesti do pobune robova, potom i brutalne i okrutne odmazde robovlasnika. Može se na "La ultima cena" gledati i kao na zanimljivu alegoriju, parabolu i može se cijela ova priča tumačiti iz perspektive kubanske revolucije i komunističkog učenja u čijem skladu je stvarao Gutierrez Alea. Grof tako predstavlja zapadni, kapitalistički svijet koji je uvjeren kako je pošten i pravedan, nadmoćan socijalizmu, no kada se ti robovi koji predstavljaju socijalizam ujedine i pobune, starom poretku ne piše se dobro.
Alegorija je to i na kršćanstvo jer grof je čovjek koji za sebe misli da je dobar, pošten, pravedan, pravi kršćanin, smatrajući da su ti robovi uvezeni iz Afrike njegovo vlasništvo. On te nesretnike zapravo i ne gleda kao ljude i smatra da se biblijsko učenje o dobroti, poniznosti i poštenju na njih i ne odnosi. Uvjeren je on da je više i vrjednije biće od crnih robova, nepismenih ljudi koje smatra primitivnima i da ne zaslužuju ništa više od pozicije u kojoj se nalaze jer su za to i predoređeni. On je prema njima milostiv i širokogrudan, a oni to ne znaju prepoznati i cijeniti, barem on tako misli, a tako je siguran u svoju sigurnost i bezbrižan da će se tako napiti i zaspati na večeri uvjeren da mu nitko ne može ništa.
Primjedbe
Objavi komentar