Da nismo doživjeli pandemiju koronavirusa, ovaj brazilski film premijerno prikazan u Sundanceu vjerojatno bismo smjestili u ladicu onih upozoravajućih distopija koje se sasvim sigurno neće dogoditi. Odmah u uvodnoj špici filma ove stilizirane SF drame, scenarist i redatelj Iuli Gerbase (kojem je "A Nuvem Rosa" ili "The Pink Cloud" prvi dugometražni film) piše da je scenarij napisao još 2017. godine, dok je snimanje odrađeno tijekom 2019. godine. Dakle, prije no što se u kineskom Wuhanu pojavio taj dosadni kovid i potpuno promijenio sve naše živote, a na neko vrijeme nas gotovo potpuno zatvorio u kuće i stanove, Gerbase je došao na ideju na nešto jako, jako slično.
No, velika je razlika ovdje što će ljude u stanove i kuće pozatvarati nekakav misteriozni toksični ružičasti oblak, a ne virus. Jednog dana nad Riom de Janeirom ili kojim već brazilskim gradom pojavit će se ružičasti oblačić i tko god ga udahne, gotovo momentalno će se srušiti mrtav. Vlada će odmah proglasiti izvanredno stanje i svi će se pozatvarati u stanove čekajući da opasnost prođe, a u jednom stanu zatvoreni će se naći Giovana (Renata de Lelis), mlada žena koja je noć ranije pokupila za usputni seksualni susret mladog kiropraktičara Yaga (Eduardo Mendonca). Ono što bi u normalnim okolnostima završilo odmah sljedeće jutro, za Giovanu i Yaga pretvorit će se u dugogodišnji neočekivani i nimalo traženi zajednički život pošto će oboje biti zatvoreni u istom stanu.
Prolazit će tjedni, mjeseci pa i godine. Dobit će oni i sina, a dok će se pomalo flegmatični Yago gotovo pa potpuno priviknuti na situaciju, Giovani to neće ići tako lako. Kad si s nekim prisilno zatvoren u istom objektu, onda je dosta teško prekinuti vezu, a iako je "Rozi oblak" snimljen prije pandemije koronavirusa, potpuno nemoguće ga je gledati izvan tog okvira. Film je to koji propitkuje problematiku samoće, izoliranosti, a iako se gotovo cijeli film odvija u jednom interijeru, Gerbase je to režijski sasvim solidno izveo predstavivši se kao autor sa stilom i osjećajem za vizualnost. Prevladava tu ružičasta boja koja kao da je neka ironična simbolika za sve samo ne ružičastu stvarnost, a šteta je samo što se i "A Nuvem Rosa" pokazao kao jedan od onih filmova izgrađenih oko zanimljive ideje, ali s očiglednim nedostatkom rješenja kojima bi se zaključila i zatvorila inače solidna priča.
Primjedbe
Objavi komentar