Škotska filmašica Charlotte Wells debitirala je ovom intimističkom dramom tijekom tjedna kritike festivala u Cannesu i od tada ne prestaju stizati hvalospjevi za "Aftersun". Gotovo da nije bilo kasnijeg festivala na kojem ovaj škotski art film nije prikazan i anglo - američkog kritičara koji se nije natjecao u hvalospjevima, no mene taj hype baš i nije dotaknuo. Film je to u kojem pratimo tjedan dana odmora 11-godišnjakinje i njenog 31-godišnjeg oca u Turskoj, a tih događaja otprije dvadeset godina sada se prisjeća 31-godišnja Sophie. I kako to već obično je sa sjećanjima, pleše to negdje između onoga što se stvarno dogodilo i onoga što je u svojoj glavi u međuvremenu izgradila danas odrasla žena.
Kao neka crtica u sjećanju odraslog čovjeka koji se ne može sjetiti baš svih detalja određenih događaja i trenutaka, već se praznine nadopunjavaju i nadograđaju. Film je to u kojem zapravo i nema nekih dramatičnih događaja za koji bi zlobnici rekli da je jedan od filmova u kojima se ne događa ništa. Gotovo dokumentaristički pratimo ljetovanje Caluma (Paul Mescal iz Normal People) i njegove kćeri Sophie (odlična mala debitantica Frankie Corio). Upadamo tu u priču in medias res i ne dobijamo nikakva objašnjenja o njihovom odnosu, no vrlo brzo saznajemo da su se Calum i Sohiena mama razveli i da on više ne živi skupa s kćeri. Čini se da Calum nakon razvoda i nije baš puno vremena provodio s kćeri i ljetovanje je osmislio dijelom i da bi sve to nadoknadio.
Jasno nam je i da je Calum kćer dobio vrlo mlad, a kako vrijeme prolazi čini nam se kao da i on sam shvaća da nije dorastao ulozi oca i kao da nema kćeri što ponuditi. Sophie je pak znatiželjna djevojčica i jasno nam je da je ona dijete. No, sa 11 godina ona je već na putu ulaska u pubertet, upoznat će tijekom jednog od onih tipičnih idiotskih britanskih ljetovanja u kojima te ljenčine gotovo uopće ne izlaze iz hotela i koju godinu stariju ekipu. I premda Sophie još ne može razumijeti do kraja njihovo ponašanje, svima su nam vjerojatno poznate situacije iz djetinjstva kada smo se željeli prišmajhlati starijoj ekipi. "Aftersun" je bio jedan od onih nježnih, emotivnih i dirljivih filmova, minimalističkih i osjetilnih koji kod gledatelja pokušavaju izazvati neku unutarnju reakciju, no kod mene to baš i nije bio slučaj.
Primjedbe
Objavi komentar