Pobačaj je u Americi legaliziran tek 1973. godine, a baš kao što je bio slučaj u velikoj većini zemalja, žene koje su ostale u drugom stanju i baš nisu željele roditi, uglavnom su bile osuđene na razne mesare koji su ih znali koštati i života. Sjetimo se samo fantastičnog rumunjskog "4 mjeseca, 3 tjedna ili 2 dana" ili nedavnog francuskog "Događaja" po romanu nobelovke Annie Ernoux. Sve dok američki Vrhovni sud u slučaju Roe v. Wade nije presudio da je pravo na pobačaj jedno od prava zajamčenih Ustavom i Amerikanke su bile osuđene na slične jezive postupke. Glavna junakinja biografske drame koju je po scenariju Hayley Schore i Roshana Sehtija snimila Phyllis Nagy (Mrs. Harris) zapravo nikada nije razmišljala o pobačaju.
Vrijeme radnje je 1968. godina, a Joy (Elizabeth Banks) je gotovo pa tipična američka kućanica u kasnim tridesetima čiji je muž Will (Chris Messina) uspješan odvjetnik, a imaju oni kćer tinejdžericu. Neočekivano je Joy opet ostala trudna, no osjeća ona da ovaj puta nešto nije kako treba. Njen liječnik ubrzo će je šokirati: ima rijetku srčanu manu koja se događa u trudnoći i velika je vjerojatnost da će je trudnoća ubiti. Liječnik je savjetuje da bi abortus bio najsigurnije rješenje za njene probleme i da su njene šanse za preživljavanje trudnoće fifti - fifti. No, problem je ne samo taj jer je pobačaj zabranjen i kažnjiv, već i što bolnički odbor, sastavljen naravno isključivo od starih muškaraca mora donijeti odobrenje za abortus, a to se gotovo nikada ne događa.
Ni Joy neće dobiti dopuštenje za prekid trudnoće, što će je natjerati da pokuša pronaći neka alternativna rješenja te će ona otkriti postojanje polutajne organizacije koja pomaže ženama u sličnoj situaciji. Iako je Joy željela još jedno dijete, nije spremna platiti tako visoku cijenu i umrijeti, a organizacija koja se naziva "Jane" pomoći će joj da u tajnosti obavi abortus. No, ova žena koja se do tada i nije pretjerano zamarala borbom za ljudska prava, prosvjedima i svim onime što se zbivalo u Americi tog doba, odlučit će se i sama pridružiti ovoj organizaciji. Naravno da o svojim aktivnostima neće nikome ništa govoriti, a ubrzo će postati i desna ruka voditeljici organizacije Virginiji (Sigourney Weaver).
Pa iako je očito da je "Call Jane" film sa snažnim aktivističkim štihom, posebno kad se u obzir uzme činjenica da neke američke savezne države ponovno žele zabraniti ili su već zabranile abortus, sasvim kvalitetno ovaj film hvata duh vremena. Premda je cijela priča ispričana iz perspektive Joy, nije to tipična "abortion drama", već više političko - povijesna drama o društvenoj situaciji i društvenoj klimi koja se mijenja. Odlična je Elizabeth Banks u ulozi Joy, žene koja će se s vremenom iz nezainteresirane kućanice koja se uopće ne zamara onime što se događa dalje od njene okućnice, transformirati u ženu koja prepoznaje društvenu nepravdu oko nje i ne može više samo mirno sjediti i gledati.
U ženu koja je odlučila nešto poduzeti kako bi svijet oko sebe učinila boljim i koja shvaća da je sustav nakaradan jer žene koje će se naći u situaciji poput nje, neće zaustaviti nikakvi zakoni i potencijalne zatvorske kazne. One će učiniti ono što su odlučile, samo što će to učiniti često u nehigijenskim uvjetima, kod raznih mesara kojima je bitno pokupiti samo novac. Ili jednostavno neće imati novca za plaćanje tih ilegalnih postupaka pa će se samoozlijeđivati kako bi usmrtile fetus ili će se djeteta riješiti odmah nakon poroda. Naravno da je riječ o kompleksnoj temi koja će valjda uvijek izazivati kontroverze i podijeljena mišljenja, no "Call Jane" borbu da se legalizira pobačaj odlično kontekstualizira i jako dobro prikazuje kako je sve to izgledalo.
Primjedbe
Objavi komentar