Ovim filmom (donekle i kasnijim "Alleluia") Belgijanac Fabrice Du Welz prometnuo se u jednog od omiljenih mi filmskih luđaka, a ova dijabolična kombinacija horora i crne komedije savršen je europski odgovor na kultne američke "Deliverance", "The Hills Have Eyes" pa i "Southern Comfort". I dok su se protagonisti Boormanovog i Hillovog klasika imali nesreću zateći na američkom jugu i završiti s tamošnjim hillbillyjima, putujući belgijski performer Marc Stevens (Laurent Lucas) na najgori način shvatit će da su gorštaci iz Ardena još luđi. Lucasa upoznajemo kao bizarnog zabavljača koji kombijem putuje po belgijskoj i francuskoj provinciji te nastupa u staračkim domovima.
Kombi je za Marca ujedno i dom i zaputio se on poslije nastupa u staračkom domu na božićni koncert, no stari i truli kombi pokvarit će mu se duboko u šumi. Po olujnom nevremenu pronaći će ga čudak koji traži izgubljenog psa i odvesti u prenoćište koje izgleda kao da ne radi godinama. Ondje i dalje sam živi Bartel koji tvrdi da je nekoć bio stand-up komičar i da ga je žena ostavila i ponudit će Marcu ne samo prenoćište, već i popravak kombija, a odluka da ostane ondje pokazat će se kao jedna od onih najgorih odluka koje čovjek može donijeti u životu. Na žalost, Marc i neće imati izbora, a ono što će mu se ondje ubrzo početi događati pretvorit će se u jezivu, nezamislivu noćnu moru. Zapravo, ono kroz što će proći Marc, vjerojatno se ne događa ni u najgoroj i najstrašnijoj noćnoj mori.
Naziv filma "Kalvarija" savršeno ocrtava ono kroz što će proći ovaj nesretnik nakon bliskog susreta s potpuno pomahnitalim lokalcima, divljim manijacima u odnosu na koju ekipa iz "Deliverance" djeluje kao društvo iz dječjeg vrtića. Već prvi susret Marca s lokalnim stanovništvom bit će potpuno groteskan, a iako će i on shvatiti da je vrijeme da što prije bježi odande, pokazat će se da to baš i nije tako lako. Zanimljivo je kako je Du Welz kao snimatelja angažirao Benoita Debiea koji je godinu ranije snimio luđaštvo Gaspara Noea "Irreversible", a i vizualno "Calvaire" djeluje tako sivo, bljuzgavo i tmurno baš kakva je i sudbina koja čeka nesretnog zabavljača.
I premda je "Calvaire" jedan od najšokantnijih i najekstremnijih filmova i njime se Du Welz djelomično uspio uklopiti u tada aktualni frankofoni ekstremni val, u svoj toj brutalnosti, ekstremnosti i šokantnosti, to je istovremeno i briljantna, groteskna crna komedija. Ono kroz što će proći Mark prošli su tek rijetki filmski likovi, a nakon takvog divljeg starta karijere, Du Welz kasnije kao da se malo primirio i još uvijek čekamo na nešto slično. "Calvaire" je jedan od onih filmova koji se pamte za sva vremena jednom kad se pogledaju, a s godinama je ovaj suludi i ekstremni horor s razlogom dostigao kultni status.
Primjedbe
Objavi komentar