Austrijske carice Elizabeth poznatije kao Sissi prvenstveno se sjećamo iz filmova iz pedesetih kada ju je utjelovila mlada Romy Schneider. Bili su to filmovi koji su potpuno romantizirali predodžbu mlade i lijepe carice tada možda i najveće europske države. Njena je uloga tada bila da bude lijepa i savršen privjesak svom suprugu, prvo prijestolonasljedniku, potom i caru Franji Josipu, a fikcionalizirana biografija carice koju donosi austrijska filmašica Marie Kreutzer (možda još i bolji prethodnik The Ground Beneath My Feet) donosi jedan sasvim drukčiji pristup obradi ove teme i ovog povijesnog lika. Carica Elizabeth u izvedbi odlične Luksemburžanke Vicky Krieps koju smo zapazili još u Andersonovoj "Fantomskoj niti" kad je nastupila uz nenadmašnog Daniela Day - Lewisa zapravo je tu moderna, gotovo pa današnja žena, potpuno nezadovoljna svojom ulogom i onime na što joj je donijela titula.
Donosi Kreutzer tu modernistički pristup s neskrivenim feminističkim štihom, a "Corsage" je i film pepun anakronizama pa tako depresivna i sucidalna carica sluša Rolling Stonese, tetovira se, vozi u trajektu ili traktoru. Priča tu kreće na Božić 1877. godine kada je carica napunila 40 godina i svi oko nje počinju je smatrati starom. Svi iza njenih leđa pričaju kako je ostarila, ofucala se i više nije ni sjena one mlade ljepotice koju je s ponosom svima pokazivao brkati Franjo Josip. No, dolaskom četrdesete, i carici kao da je potpuno prekipjelo slušati i raditi stalno onako kako joj govore muškarci kojima također baš nije lako.
Iako je situacija u Europi prilično napeta, narod se sprda iz Franje Josipa jer mu žena ima sjede i možda se mrvicu udebljala, a čak će i sama Elizabeth krenuti u potragu za mladom ljubavnicom za muža. Carici koja se udala dok je imala 16 godina, već je preko glave tog dvorskog života pod staklenim zvonom i činjenice da je još uvijek ondje isključivo kako bi obavljala neke ceremonijalne dužnosti. Odlučit će se ona tako za nekoliko putovanja izvan Beča, prvo u Englesku pa potom i u rodnu Bavarsku gdje će se susresti s nekim ljudima iz mladosti, a glasine da i carica ima ljubavnika, posebno će smetati njenom sinu i prijestolonasljedniku. Pomalo me "Corsage" podsjetio na još jednu nedavnu stiliziranu modernističku fikcionaliziranu biografiju nesretne princeze, "Spencer" Pabla Larraina u kojem je psihologija engleske princeze Diane vrlo slična onoj njene austrijske kolegice.
Donosi ovaj film zanimljiv zaokret u odnosu na klasične biografske filmove o toj dokonoj europskoj aristokraciji kakvih smo se i previše mogli nagledati posljednjih desetljeća. Film je to koji i propitkuje tu mitologiju kraljevskog života iz bajke i donosi posve drukčiji pogled od uobičajenog te upoznajemo caricu kojoj je doslovno zlo od takvog života. Života koji je guši kao i ti korzeti koje navlače na nju kako bi izgledala što mršavije iako je i sama po sebi i previše mršava. Film je to i sa snažnim feminističkim štihom jer u svoje vrijeme carica zasigurno nije mogla progovoriti o onome što ju je možda tištilo i što ju je smetalo, no Kreuzer joj sada daje glas. I postavlja pitanje je li taj život zaista bio tako bajkovit i kako bi neka moderna, samosvjesna današnja žena uopće reagira i ponašala se da se nađe u sličnoj situaciji poput Sissi.
Bi li i ona šutila i radila sve ono što se od nje traži i zahtjeva u toj funkciji ili bi se ponašala onako kako se u "Corsage" ponaša carica? Buntovno, svojeglavo, a opet svjesno svoje uloge i pozicije u društvu. Premijerno je ova neobična drama prikazana u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu gdje je stvarno izvrsna Krieps odnijela nagradu za najbolju glumicu. Imao je "Corsage" potom i sjajan festivalski život, a ne samo da je Austrija ovaj film istaknula kao svog kandidata za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, već je "Corsage" nominiran i za europski film godine, Kreuzer režiserku, a Krieps je izabrana za europsku glumicu godine.
Primjedbe
Objavi komentar