Iako iz današnje perspektive djeluje prilično bezazleno, izazvao je "Les yeux sans visage" ili "Eyes Without a Face" Georgea Franjua velike kontroverze u Europi kad se pojavio početkom šezdesetih. Danas ova horor - drama uživa kultni status i smatra je se jednim od najutjecajnijih filmova svih vremena, no početkom šezdesetih kritičari su se gotovo natjecali koji će ga više popljuvati i omalovažiti. Jedna britanska kritičarka kojoj se film svidio umalo je dobila otkaz kad je napisala pozitivnu kritiku, a jedan od glavnih razloga zašto nitko nije očekivao nešto tako šokantno i sablažnjivo bilo je i u tome što je režiser Georges Franju do tada bio poznat kao dokumentarist.
No, s "Eyes Without a Face" Franju se predstavio kao avangardni nadrealist koji je uzore pronašao u njemačkom ekspresionizmu, posebno Langu i Murnauu, ali i svom slavnom sunarodnjaku Jeanu Cocteauu. Bio je to i jedan od prvih filmova za koji je glazbu skladao slavni Maurice Jarre, otac još poznatijeg sina Jeana-Michela Jarrea. Snimio je Franju film prema istoimenom romanu Jeana Redona, a pratimo tu priču o slavnom pariškom plastičnom kirurgu, doktoru Genessieru (Pierre Brasseur) čija je kćer Christiane (Edith Scob) teško stradala u prometnoj nesreći. Nekoć lijepa Christiane je poslije nesreće ostala unakažena i potpuno joj je uništeno lice. Nesreću je skrivio baš njen otac, a dijelom i zbog grižnje savjesti, dijelom jer je potpuno izgubio vezu sa stvarnosti, doktor je smislio groteskan i jeziv plan kako spasiti kćer.
Uz pomoć asistentice Louise (Alida Valli) on otima mlade žene i kirurškim zahvatom skida njihova lica kako bi ih presadio na kćer. No, ta tehnika baš i nije uspješna jer se nova lica nikako ne primaju na Christiane čiju je smrt doktor fingirao kako bi u miru mogao izvoditi svoju bolesnu praksu. I djeluje zaista Christiane groteskno s maskom koja joj stalno prekriva unakaženo lice, a iako smo se u više od šest desetljeća nakon što je "Eyes Without a Face" prikazan, mogli nagledati svakakvih gadosti i bolesti na filmu, publika je tada bila iznimno šokirana. Ljudi su navodno padali u nesvijest kada je krenula scena operacije transplantacije lica i film je odbačen kao odvratni predstavnik nebitnog žanra na koji Franju potpuno nerazumljivo troši vrijeme.
Danas "Eyes Without a Face" uživa kultni status i brojni kasniji filmovi očiti su hommage ovom klasiku. Možda i najbolji primjer je Almodovarov "The Skin I Live In" koji nikad nije skrivao da mu je Franjuov klasik bio najveći uzor. Tu je i Amenabarov "Open Your Eyes", a i Billy Idol je jednoj od svojih najpoznatijih pjesama nadjenuo iste ime pod dojmom Franjuovog filma. Sličnu masku kakvu na licu nosi Christiane nosi i Michael Myers u Carpenterovom "Halloweenu", a neskriveni hommage ovom filmu imao je i Leos Carax u legendarnoj avangardnoj fantaziji "Holy Motors" u kojem ne samo da se pojavljuje Edith Scob, već ponovno stavlja ona na lice gotovo identičnu masku kao i prije više od pola stoljeća.
Primjedbe
Objavi komentar