Erich Kästner poznati je njemački pisac kojeg ponajviše pamtimo po romanima za djecu. Još i moja generacija vjerojatno se dobro sjeća njegovih "Emila i detektiva", no u dugom životu i karijeri Kästner je pisao i štivo za odrasle. Takav je i njegov roman "Fabian. Die Geschichte eines Moralisten" iz 1931. godine kada se u Berlinu odvija radnja romana. Napisao je taj roman Kästner u modernističkom stilu, koristeći zapravo neke filmske tehnike poput kratkih rezova, a identičnim stilom u filmskom jeziku odlučio se poslužiti i iskusni njemački filmaš Dominik Graf koji je na sebe preuzeo nimalo jednostavan zadatak ekranizacije romana.
Premijerno je tako "Fabian oder Der Gang vor die Hunde" prikazan u glavnom programu festivala u Berlinu, a u izboru za njemački film godine nagrađen je za najbolju fotografiju i montažu. I upravo je taj modernistički stil ono po čemu se ova romantična drama izdvaja od većine sadržaja koji se snima o tom povijesnom razdoblju pošto imamo tu nemirnu kameru iz ruke, oštre i kratke rezove u montaži, a fotografija se povremeno iz standardne mijenja u zrnatu, staromodnu inspiriranu estetikom tridesetih. Povremeno je sve to nadopunjeno i arhivskim snimkama Berlina tridesetih, a sve to djeluje pomalo kaotično, konfuzno pa i povremeno distrakcijski na samu priču.
A priča je to koja pomalo podsjeća na vjerojatno najpoznatiji pa i filmsko - serijski eksponat tog vremena, "Berlin Alexanderplatz" Alfreda Döblina iz 1929. po kojem je Rainer Werner Fassbinder 1980. snimio čuvenu seriju. Očigledno je ovaj legendarni roman bio iznmno utjecajan i na tada mladog Kästnera, kao što je očigledno i Fassbenderov nerijetko kaotični, divlji, gotovo shizofreni stil utjecao na Grafa. Veliki problem kod "Fabiana" je i dužina i čini mi se da je nepotrebno film rastegnut na puna tri sata, a možda se to moglo i napraviti nešto ekonomičnije.
U prvom planu tu je romansa između ambicioznog pisca Jakoba Fabiana (Tom Schilling) i Cornelie (Saskia Rosendahl), lijepe studentice prava koja sanja da će postati glumica. Fabian radi u marketinškom odjelu tvornice cigareta u Berlinu. Nezadovoljan je poslom i nada se da će postati pisac, a želja će mu se početi ispunjavati kada mu gazda da otkaz pošto baš i ne dolazi prečesto na posao. Više on vrijeme u društvu najboljeg prijatelja Labudea (Albrecht Schuch) voli provoditi u noćnim izlascima, u berlinskim klubovima i kabareima, a 32-godišnji Fabian ima cinične poglede na ljubav, život još uvijek traumatiziran onime što je preživio kao mladić za vrijeme Prvog svjetskog rata.
No, to će se promijeniti kada tijekom jednog izlaska upozna mladu i lijepu Corneliju, a bit će to jedna od onih filmskih ljubavi na prvi pogled. I dok Fabian sve više grca u besparici i siromaštvu, Corneliu će pod svoje uzeti slavni filmski režiser i napravit će od nje zvijezdu te je upitno može li njihova ljubav i veza uopće preživjeti. Najjači adut ovog filma je izvrstan prikaz vremena i prostora odnosno Berlina s početka tridesetih u osvit nacizma kada se ondje još zapravo i ne zna hoće li nadvladati nacisti, komunizmi ili neka umjerena opcija. Suptilno tu dok putujemo labirintom ulica, restorana, noćnih klubova, bordela i sličnih mjesta na kojima vrijeme provode Jakub i Labude pratimo i uspon nacizma, kao i tko su bili ti ljudi koji su ga šutke prihvatili, a imam dojam da se iz ovog filma moglo izvući i puno više.
Primjedbe
Objavi komentar