Kad zaredam s nekoliko prosječnih ili ispodprosječnih igranih filmova, utočište obično potražim u dokumentarcima. Tu promašim jako rijetko, a iznimka nije bio ni ovaj impresivan film o paru vulkanologa Katiji i Mauriceu Krafftu. Ovaj francuski par proslavio se još sedamdesetih kada su bili možda i najzaslužniji za popularizaciju vulkanologije, a sva je sreća pa su oboje kamerama bilježili kamo su išli i sve to snimali. Kroz to brdo arhive Krafftovih probijala se američka dokumentaristica Sara Dosa i napravila film sastavljen isključivo od njihovih arhivskih snimaka. Tu je i naratorica Miranda July koja u offu čita ono što su zapisivali ovi lovci na erupcije koji su početkom devedesetih i skončali tijekom lova na erupciju nekog japanskog vulkana.
No, jednako koliko je "Fire of Love" priča o vulkanima, fascinaciji toj još uvijek dosta neobjašnjivoj sili, toliko je to i priča o ljubavi jer upravo su vulkani spojili ovo dvoje ljudi dok su još bili studenti. Tako njihovu priču pratimo od druge polovice šezdesetih i prosvjeda protiv rata u Vijetnamu kada Maurice govori kako su ih ljudi razočarali i odlučili su se oni potpuno posvetiti vulkanima. I bili su potpuno oni svjesni da se kockaju sa životima, gotovo pa igraju ruski rulet svaki put kad bi se približavali grotlu vulkana koji je eruptirao. No, očito je to bilo jače od njih, posebno kod Mauricea i vidjet ćemo ovdje neke od najfascinantnijih snimaka vulkana ikada.
Daleko od toga da su Krafftovi glavu riskirali isključivo zbog nekog egzibicionizma, već su pokušali oni doći do odgovora na pitanje može li se predvidjeti točno vrijeme erupcije. Pa iako je od pogibije Krafftovih prošlo već više od 30 godina, sjajno "Fire of Love" hvata njihovu esenciju, a majstorski je to režiran i montiran film koji je istovremeno i vizualna poslastica, ali i duboka, egzistencijalistička opservacija i ljudi i tog fascinantnog prirodnog fenomena. Kako Maurice sam kaže, znatiželja je za njih bila puno jača od straha, a način na koji su oni pokušavali prikazati vulkane javnosti i približiti ih prosječnom gledatelju, pomalo podsjeća na ono što je kad su u pitanju oceani radio njihov puno poznatiji sunarodnjak Jacques Cousteau.
Sjajno "Fire of Love" prenosi tu njihovu strast, fascinanciju pa i opčinjenost tim čudesnim prirodnim fenomenom koji u nekoliko minuta s lica zemlje može zbrisati sve što mu se nađe na putu. Zanimljivo je kako se Krafftovima tek rubno bavio i veliki Werner Herzog u dokumentarcu "Into the Inferno", da bi iste godine kada se pojavio i "Fire of Love" pojavio i njegov cjelovečernji dokumentarac "The Fire Within: A Requiem for Katia and Maurice Krafft" koji još nisam uspio pogledati. No, Dosin film stilski je posve drukčiji od onoga što posljednjih godina snima Herzog kojeg je, htjeli mi to priznati ili ne, već sustigao zub vremena. Premijeru je "Fire of Love" imao u Sundaceu, prikazan je potom na brojnim svjetskim festivalima, osvojio je bezbroj nagrada, a može ga se naći i na brojnim popisima nominiranim za razne nagrade.
Primjedbe
Objavi komentar