Ali Abbasi Iranac je koji je početkom dvijetisućitih iz Teherana stigao u Švedsku na studij. Nakon što je u Stockholmu završio arhitekturu, zainteresirao se za film pa je potom završio filmsku akademiju u Kopenhagenu u kojem i danas živi. Pažnju na sebe skrenuo je fantazijom "Border" iz 2018. koja je bila i švedski kandidat za Oscara za koju je prethodno osvojio i nagradu u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu, a za sljedeći film odlučio se vratiti u svoju rodnu zemlju i snimiti mračni i šokantni triler po istinitim događajima. I to događajima baš iz vremena kad je on pakirao kofere iz Irana i selio u Europu kada je drugim najvećim iranskim gradom, tromilijunskim Mashhadom smještenim na krajnji sjeveroistok zemlje harao manijakalni serijski ubojica.
Zapadna kinematografija prepuna je trilera o manijakalnim serijskim ubojicama, psihopatima koji ničim izazvani kreću u svoje pohode, no ono što šokira u danskom kandidatu za Oscara je činjenica da je to ubojica čije djelovanje mnogi podržavaju i pozdravljaju. I dok bi valjda u svim ostalim zemljama svijeta taj Sveti pauk bio ocijenjen kao potpuni psihopat, taj će tip u Iranu gotovo pa postati nacionalni heroj. Premda je Abbasi planirao "Holy Spider" snimati u Iranu, vjerojatno se nije pretjerano začudio kad mu tamošnje vlasti nisu to dozvolile. Stoga je Jordan morao "glumiti" Iran, a jednako koliko je to klasični triler u kojem se pokušava ući u trag i zaustaviti manijakalnog ubojicu, "Holy Spider" je i impresivna drama o autoritarnom, ženomrzačkom društvu.
I od samog početka to kreće šokantno. Pratimo tu jednu prostitutku i ovisnicu o heroinu koja kupi mušteriju, a taj sredovječni prosjedi i bradati tip potom je na motoriću odvodi u kuću i ubija. Tijelo samo baca na smetlište, a potom shvaćamo da je taj tip obiteljski čovjek Saeed (Mehdi Bajestani), veteran iransko - iračkog rata koji si je zadao misiju čišćenja grada od grijeha i nemorala. I ne bi čovjek vjerovao, nije da se iranska policija nešto pretjerano trga kako bi ušla u trag ubojici koji na žrtvama ostavlja svoj potpis i anonimno javlja medijima gdje se nalaze tijela djevojaka koje ubija. I traje to već neko vrijeme, ništa se ne događa i dok je dio grada u strahu, drugi dio misterioznog ubojicu slavi kao heroja.
U istragu serije ubojstava iz Teherana će se zaputiti i istraživačka novinarka Arezoo Rahimi (iranska glumica Zar Amir Ebrahimi s francuskom adresom koja je morala napustiti zemlju kad joj je na deset godina zabranjeno pojavljivanje na filmu i televiziji nakon što je na internetu pušten njen kućni seksi video uradak), a već na prvoj prepreci vidjet ćemo u kakvom su podređenom položaju ondje žene. Po dolasku u Mashhad pokušava se ona prijaviti u hotel, no kad recepcioner shvati da je ona sama i bez muške pratnje, tvrdi joj da je hotel pun i da za nju nema mjesta. Tek nakon što Rahimi pred njega baca novinarsku iskaznicu, ovaj je nevoljko vodi u sobu, ali uz sugestiju da pokrije kosu jer je moralna policija ondje rigorozna i prati takve stvari.
Kad shvati ni da policija, a pogotovo ne sudovi koji i nisu klasični, već vjerski sudovi kojima rukovode svećenici, ne poduzimaju ništa, Rahimi će sama pokušati otkriti tko je ubojica. I što je najluđe od svega, tog manijaka bi valjda za nekoliko sati uhvatio bilo koji pripravnik iz nekog američkog trilera jer Sveti pauk se i ne trudi puno prikriti tragove. Upoznat ćemo s Rahimi taj iranski noćni polusvijet jer koliko god se moralna policija trudila i koliko svi moralizirali, te noćne životinje vjerojatno su iste u svim velikim gradovima i uvijek će se naći oni koji će koristiti usluge bilo dilera, bilo prostitutki.
No, ovdje sve kao da je još okrutnije, brutalnije, pogotovo za žene, a snimio je Abbasi nakon "Border" možda još i bolji, zaokruženiji film koji je s razlogom kritika svrstala u sam vrh europske filmske produkcije 2022. godine. Sjajan je to film između ostalog jer nema tu klasične kulminacije kao u standardnom trileru, već i na neka nepisana pravila žanra tu utječu objektivne okolnosti mjesta u kojima se odvija radnja i društvenog duha. Odlični su glumci, kako Zar Amir Ebrahimi koja je već u Cannesu dobila nagradu za najbolju glumicu, tako i Mehdi Bajestani kao potpuni manijak od kojeg se doslovno ledi krv u žilama svaki put kad ga vidimo. Odličan film koji ne samo da je prvoklasni triler, već i neskrivena društvena kritika totalitarnog sistema u kojem se i nije puno promijenilo od vremena kada je harao Sveti pauk.
Primjedbe
Objavi komentar