Amaia (Laia Costa koje se i dalje najbolje sjećamo po glavnoj ulozi u kultnom njemačkom krimiću "Victoria") je tek rodila, no ne čini se ona baš presretno. Iako i ona i njen partner Javi (Mikel Bustamente) imaju oko 35 godina, teško bi bilo reći da imaju oni sređene živote, barem ne na način na koji su sređeni život zamišljali njeni roditelji, Begona (Susi Sanchez) i Koldo (Ramon Barea) koji su iz obalnog gradića u Baskiji stigli kćeri u pomoć na tih prvih nekoliko dana. Javi je majstor rasvjete u kazalištu i skoro nikada ga nema kod kuće te će opet on iskoristiti prvu priliku i zaputiti se na nekoliko tjedana na turneju, ostavivši samu partnericu i tek rođenu kćer.
Amaia pak radi kao copywrighterica za neku stranu agenciju, no zbog obveza koje nosi majčinstvo, neće ona uopće imati vremena ni za što. Potpuno je neispavana, slomljena, izgubljena, očajna i odlučit će ona utočište s kćeri potražiti u roditeljskoj kući, no shvatit ćemo da ni ondje situacija nije baš idealna. Shvatit će Amaia neke stvari između mame i tate koje prije i nije primijećivala, a povratak kući, u dom koji je odrastala navest će je na promišljanje kako je to tada izgledalo. Hoće li ona biti drukčija majka svojoj kćeri u odnosu na svoju majku.
Baskijska dugometražna debitantica Alauda Ruiz de Azua ovom se artističkom i fino promišljenom dramom predstavila na festivalu u Berlinu, a stilski ona u "Lullaby" ili "Cinco Lobitos" prati stil Japanaca Hirokazua Koreede ili čak Yasujira Ozua. Film je to koji prati svakodnevni život ove obitelji na realističan način, gotovo kao dokudrama, a iako se možda čini da vrijeme tu stoji, shvaćamo da je ovaj film ipak obuhvatio neki duži vremenski period. Zadnjih godina zaista smo se mogli nagledati filmova o majčinstvu, a jedan od najsvježijih primjera su i Almodovarove "Paralelne majke". No, Ruiz de Azua u svom filmu ipak kreće posve drugim putem i u prvom planu je sada žena koja se mora naučiti i priviknuti na posve novu ulogu u životu.
Vjerojatno ni sama Amaia nije mogla biti svjesna koliko će joj se život promijeniti jednom kada postane majka i što je to sve čeka. I dok je njenom dečku nekako normalno da stalno odlazi i dolazi, ona je ta koja stalno mora biti tu i od koje se očekuje da se potpuno podredi toj novoj ulozi i da novorođenčetu bude na raspolaganju 24 sata dnevno. "Lullaby" je film koji se ističe i po kvalitetnim glumačkim izvedbama, ne samo Coste kao mlade mame, već i iskusne kazališne glumice Susi Sanches koju pamtimo po epizodnim ulogama u brojnim Almodovarovim filmovima. Ta dinamika odnosa između majke i kćeri posebno je ovdje zanimljiva i likovi su tu fino izgrađeni i zaokruženi te je "Lullaby" bio zanimljiv, dirljiv i kvalitetan film.
Primjedbe
Objavi komentar