Potpuno neočekivano ugodno iznenađenje stiže iz Japana, mračna i prilično šokantna kombinacija trilera i drame koju potpisuje Shinzo Katayama. Bio je "Missing" ili "Sagasu" u originalu tek drugi film za ovog japanskog filmaša koji je karijeru počeo kao asistent korejskom oskarovcu Bong Joon Hou (Parazit) na filmu "Mother". I očit je utjecaj korejskog velemajstora na Katayamu koji je također snimio intrigantan i neobičan film prepun iznenađenja i šokova. Pa premda je jasno da Katayami još nedostaje finoće, iskustva i vještine da vrhunsku ideju zaokruži u vrhunski film, svejedno je "Missing" bio kvalitetan triler koji zanimljivo balansira između klasičnog žanrovskog i artističkog ostvarenja.
Šteta što je to na trenutke dosta konfuzno i zbunjujuće (premda do kraja sve sjeda na svoje mjesto) jer mogao je ovo biti film za najveće dosege, a priču o psihopatskom manijaku i ubojici Katayama donosi iz posve neobične perspektive. Naracija je ovdje nelinearna, gotovo eliptična pa ćemo iste događaje tu pratiti iz perspektive nekoliko likova, a u početku se čini da je to gotovo pa socijalna drama na tragu Koreede jer priču pratimo iz perspektive djevojčice čiji je otac nestao.
Nakon što mu je žena umrla, Satoshi (Jiro Sato) je završio u financijskim problemima i u teškoj je depresiji. Čini se da je on potpuno zanemario 15-godišnju kćer Kaede koja više djeluje kao odrasli član obitelji, a jednog dana Satoshi će samo nestati. I prije nestanka tip koji se potpuno prepustio letargiji, propio se i potpuno propao, kćeri je stalno ponavljao da će krenuti u potragu za serijskim ubojicom za kojim traga i policija i nudi veliku nagradu za informacije, no nitko ga nije shvaćao ozbiljno. Kada Satoshi nestane, Kaede će shvatiti da je moguće kako je stari zaista krenuo u potragu za ubojicom te će se ona uz pomoć učiteljice i prijatelja zaputiti u potragu za njim.
Ta će je potrega ubrzo odvesti to mladića po imenu Terumi Yamaguchi koji je, čini se, poznavao njenog oca, a uskoro će se perspektiva priče potpuno promijeniti. Vraćamo se nekoliko mjeseci unazad i priču prvo pratimo iz Terumijeve perspektive, a potom i iz perspektive Satoshija te "Missing" ubrzo izrasta u mračni, šokantni i brutalni triler. Iako je Katayama prilično zakomplicirao situaciju i na trenutke to djeluje ne samo nihilistički, već i potpuno apsurdistički, uspio je on na kraju dobiti zaokruženu i smislenu priču kada shvaćamo da gotovo ništa nije onako kako je izgledalo na početku. Bavi se na delikatan način Katayama tu i temama kao što su eutanazija, problematika samoubojsta u Japanu, a na trenutke "Missing" podsjeća i na najbolja istočnoazijska, prvenstveno korejska ostvarenja o psihopatskim ubojicama čiju je motivaciju normalnoj osobi nemoguće shvatiti.
Primjedbe
Objavi komentar