Nana Mensah još jedna je u nizu ne pretjerano poznatih glumica koje su sreću odlučile okušati i u scenarističko - redateljskim vodama. U ovoj humornoj drami u kojoj je i odglumila glavnu ulogu, predstavila se na festivalu u Tribeci gdje je i dobila nagradu za najbolju novu redateljicu, a "Queen of Glory" film je u koji je zasigurno ubacila i ponešto autobiografskih elemenata. Jer baš poput nje u stvarnom životu, i njezina Sarah Obeng je mlada Amerikanka porijeklom iz Gane, a kao jedna od glavnih kulisa u filmu poslužio joj je stvarni dućan s kršćanskim memorabijalama i knjigama u Bronxu koji drže njeni roditelji.
Iako je rođena u Americi, Sarah je jedna od onih tipičnih imigrantica druge generacije koja se ni da hoće ne može otarasati afričkog naslijeđa. Bez obzira što je ona moderna mlada žena, molekularna neuroonkologinja (što god to bilo) i znanstvena novakinja na sveučilištu Columbia, članovi njene obitelji pravi su Afrikanci. Kad njena majka iznenada umre, morat će se ona nakratko vratiti u Bronx gdje će se u roditeljskoj kući pojaviti i njen otac koji ih je davno ostavio i vratio se u Ganu. Naslijedila je Sarah od majke dućan u Bronxu koji planira prodati, no zateći će ondje zaposlenog bivšeg robijaša istetoviranog po cijelom tijelu koji izgleda kao da je koji trenutak ranije počinio masovno ubojstvo.
Od nje se očekuje da organizira tradicionalnu afričku sahranu, bdijenje, a i njen privatni život je u priličnom kaosu pošto je već tri godine u tajnoj vezi s oženjenim kolegom koji je očigledno zavlači, no svejedno planira ona za njim otići na sveučilište u Ohiu. I bio je "Queen of Glory" jedan od onih gorko - slatkih, nenametljivih i nepretencioznih filmova koji u ekonomičnih osamdesetak minuta isporučuje dopadljivu i solidnu priču koja izbjegava upadanje u klišeje kad su slične situacije u pitanju. Čak i to povremeno potenciranje stereotipa o Afrikancima u Americi ne djeluje isforsirano i patetično, već simpatično i empatično i tako prirodno.
Primjedbe
Objavi komentar