Devet godina nakon uspješne "Philomene", ponovno su snage udružili legendarni britanski režiser Stephen Frears (Opasne veze, Dućan snova, Kraljica) te scenaristički tandem Steve Coogan i Jeff Pope. Opet su Coogan i Pope napisali scenarij po stvarnom događaju, no nije priča o potrazi za posmrtnim ostacima engleskog kralja Richarda III profunkcionirala tako dobro kao prethodna priča o starici koja je krenula u potragu za sinom oduzetim joj prije više od pola stoljeća. I dok je u ulozi prostodušne i bogobojazne starice velikog srca Philomene briljirala Judi Dench, i ovdje imamo priču o običnoj osobi, autsajderici koja je odlučila postići nešto veliko.
Bez obzira što je standardno kvalitetna britanska karakterna glumica Sally Hawkins dobra u ulozi Philippe Langley, povijesničarke amaterke, bio je "The Lost King" nekako šablonski film koji ipak ima i svojih dobrih strana. Jedna je to od onih inspirativnih, feel-good priča iz koje se ipak moglo izvući i nešto više, pogotovo što je koju godinu ranije u Engleskoj snimljen i film "The Dig" koji se bavi jako sličnom temom. Philippa je boležljiva žena koja radi neki dosadan posao, a raspao joj se i brak s Johnom (Coogan) te dijele oni skrbništvo nad dvojicom sinova.
Jedne večeri Philippa će sa starijim sinom u Edinburghu u kojem žive otići na Shakespeareovu predstavu "Richard III", a sudbina posljednjeg kralja iz dinastije Plantagenet i kuće York će je zaintrigirati. Posebno jer je kroz cijelu povijest koju obično pišu pobjednici, a nakon Rata ruža i ubojstva Richarda III krajem 14. stoljeća, prijestolje su preuzeli Tudori, on bio prikazivan kao negativac, kao uzurpator, grbavac i nakaza koji je pobio svoje nećake kako bi se dokopao prijestolja. Zainteresirat će se tako Philippa za Richarda III čiji lik će je stalno pratiti i kao da će je tjerati da pokuša riješiti jedan od najvećih misterija engleske povijesti - gdje se nalazi njegov grob i njegovi posmrtni ostaci.
Povezat će se tako prvo Philippa s lokalnim društvom štovatelja Richarda III i odlučit će krenuti u potragu za počivalištem posljednjeg kralja. I premda je psihički pomalo nestabilna i boluje od neke rijetke bolest, kao što je i nitko neće shvaćati pretjerano ozbiljno, sigurna je ona da zna gdje bi moglo biti to mjesto. U sudbini ozloglašenog kralja kao da je ona dobrim dijelom prepoznala i vlastitu sudbinu te će i iz tog razloga ona pod svaku cijenu pokušati pronaći grobno mjesto kako bi dokazala i pokazala ne samo da Richard nije bio takav, već da je i ona osoba koju se treba shvatiti ozbiljno. I nije teško pretpostaviti kako će se rasplesti ova priča općenito, ali i za samu Philippu, a snimio je Frears i više nego korektan film čiji je najjači adut savršena za ovu ulogu Hawkins, no bio je to film od kojeg sam ipak očekivao više.
Primjedbe
Objavi komentar