Pokazao se "The Woman King" kao još jedan (kvazi)povijesni epski spektakl kakav smo zapravo već bezbroj puta gledali. Kao generički akcijski spektakl čija je radnja smještena u neko povijesno razdoblje napisan po formuli "Hrabrog srca" za koji je od prve do posljednje scene jasno kako će to završiti. Jedino po čemu se "The Woman King" razlikuje od sve te sile povijesnih spektakla u tome je što tu nemamo ratnike, već ratnice, no kada se to makne, sve je tu potpuno isto onome što smo već vidjeli. Povijesno uporište o afričkim ženama - ratnicama, scenaristice Maria Bello i Dana Stevens pronašle su u činjenici da je u afričkom kraljevstvu Dahomeyu smještenom na području današnjeg Benina postojao odred ženskih ratnica.
Te afričke amazonke su aktivne bile sve od početka 17. pa do potkraj 19. stoljeća, a radnja se ovdje odvija u Dahomeyu 1823. godine. Era robovlasništva je na vrhuncu i europski trgovci robljem i dalje redovito pustoše Afriku i otimaju ljude kako bi radili na plantažama u Americi. Na ruku robovlasnicima ide i činjenica da afrička kraljevstva i plemena međusobno ratuju i također sudjeluju u trgovini robljem kako bi naškodil suparnicima. Krhki mir vlada između kraljevstava Oya i Dahomeya koji je upravo dobio novog, mladog kralja Ghezu (John Boyega). Njegova desna ruka je Nanisca (Viola Davis), zapovjednica ženske elitne postrojbe koja odmah u uvodnoj sceni napada konkurentsku skupinu i oslobađa žene koje su trebale završiti u potpalublju nekog broda koji plovi prema Americi.
Dahomey je zapravo u podređenom odnosu prema većem i moćnijem Oyu, a sve će voditi prema obračunu između ta dva afrička kraljevstva. Iako je i tehnički i produkcijski očigledno da je "The Woman King" jedan od onih skupih, raskošnih i kvalitetno snimljenih povijesnih spektakla, baš me razočaralo što je priča tu tako generička i površna. Jedino po čemu se "The Woman King" razlikuje od sličnih filmova je po tome što u potpunosti slijedi te trendove meni nevjerojatno iritantne woke kulture. Pa tako ne samo što su junakinje tu žene, već je i mjesto radnje Afrika što samo po sebi uopće i nije loše, no loš je način na koji je ovaj film osmišljen i predstavljen.
Kao najobičniji pamflet u kojem nema ni trunčice originalnosti, ni inventivnosti pa su čak i podzapleti poput romanse između mladića koji je stigao s robovlasnicima iz Brazila u šoping, a majka mu je porijeklom robinja iz Dahomeya te nove mlade ratnice za koju će se ispostaviti da je Naniscina kćer, užasavajuće predvidivi. Jedva sam se uspio natjerati da pogledam ovaj film do kraja, ponajviše iz razloga da potvrdim ono što sam pretpostavio da će se dogoditi nakon uvodne trećine filma. Stvarno me živciraju ovakvi lijeni, površni filmovi u kojima je od samog početka jasno kako će se rasplesti priča, a svi oni koji, poput mene, vole gledati ovakve epske povijesne drame neka još koji put bolje pogledaju "Hrabro srce".
Primjedbe
Objavi komentar