Selma (Zoe Adjani, nećakinja poznate francuske glumice Isabelle Adjani) je 17-godišnja maturantica iz Pariza alžirskog porijekla. Njeni roditelji su doselili u Francusku još i prije nego što se ona rodila, a francuska filmašica također alžirskog porijekla Kamir Ainouz kojoj je "Cigare au miel" bio i debitantski dugometražni film, priču je smjestila u 1993. godinu. To vrijeme nije slučajno odabrano jer se tada u Alžiru vodio građanski rat između islamskih fundamentalista i sekularne vlasti, a u rascjepu između modernosti i tradicije kao da će se naći i Selma. Upoznajemo ovu lijepu i očito bistru djevojku dok odlazi na intervju za upis na prestižni pariški fakultet.
Djeluje ona kao moderna zapadnjačka djevojka, na prvi pogled čovjek ne bi ni pomislio da je podrijetlom sa sjevera Afrike jer je svijetle puti, a i njena obitelj djeluje moderno, sekularno. Otac (Lyes Selem) joj je odvjetnik, majka (Amira Casar) joj je ginekolokinja koja se odrekla karijere kako bi odgajala kćer. Očito je to dobrostojeća obitelj srednje klase koja se posve prilagodila na europski način života. No, vrlo brzo shvatit ćemo da je to tek privid i da je to tek dojam prema van jer Selma je očito odrastala u klasičnom konzervativnom patrijarhalnom okruženju u kojem je očeva riječ bila glavna. Pa tako se i Selma osjeća gotovo kao dvije osobe, jedna je za obitelj tipična podložna kćer koja pristaje na sve što roditelji od nje traže, a druga je moderna djevojka koja bi htjela život kakav imaju svi njeni vršnjaci i koja se tako i ponaša dok je izvan pogleda roditelja.
Naravno da će se prijeloman trenutak dogoditi kada Selma krene na fakultet, tamo počne istraživati i eksperimentirati te raditi sve ono što i obično rade njeni vršnjaci kad krenu studirati. Ući će ona u vezu sa šarmantnim studentom Julienom (Louis Peres) koji ima i mračnu stranu, no posesivni i konzervativni otac konstantno će se miješati u njen život. Iako je upisala fakultet, njeni roditelji joj i dalje traže potencijalne ženike na večerama s obiteljskim prijateljima koji imaju slobodne sinove, a njeni izbori i njene želje uopće ne zanimaju njene roditelje. Djevojka koja je praktički živjela u staklenom zvonu konzervativnih roditelja počet će tako navigirati kroz život i donositi odluke, a pokazat će se da ono što roditelji misle da je najbolje za nju može biti katastrofalno.
Primjedbe
Objavi komentar