Bong Joon-hoa svijet je pobliže upoznao tek s Oscarom nagrađenim "Parazitom", no i do tada je ovaj Koreanac radio čuda. Jedan od najboljih primjera je i "Majka", fantastičan miks u kojem je Bong opet savršeno žanrovski isprepleo triler, krimić, socijalnu dramu, horor pa i crnu komediju te koji tek rubno podsjeća na jedan od njegovih najpoznatijih filmova, "Sjećanje na ubojstvo". I ondje smo imali slučaj ubojstava u malenom mjestu gdje se potkapacitirani policijski inspektori nikada nisu susreli sa sličnim zločinom. I ondje je jedan od osumnjičenika bio mentalno zaostali, potkapacitirani mladić kojem je relativno lako bilo prišiti ubojstva, zatvoriti slučaj i praviti se da je sve ok.
No, u "Madeo" Bong uvodi lik ekscentrične majke, izrazito zaštitnički nastrojene prema svom ubogom sinu koja će sama početi istraživati slučaj ubojstva promiskuitetne djevojke kako bi dokazala kako je njen sin nevin. Shvatit ćemo do kraja zašto dijelom očajna majka (fantastična Hye-ja Kim) koja je lokalna iscjeliteljica, travarica i akupunkturistica radi to što radi, a Bong ne bi bio Bong da opet tu nije priredio brojna iznenađenja. I potpune šokove, twistove kakve valjda samo on može smisliti i film je to koji je s razlogom pokupio više od 40 nagrada po svjetskim festivalima i u izborima za film godine uz još pedesetak nominacija.
Na prvu možda sve tu djeluje očigledno. Yoon Do-joon je potkapacitirani mladić koji će svejedno žestoko napasti svakoga tko ga počne zafrkavati zbog mentalne retardacije. Majka ga je naučila da ne da nikome na sebe, a majka je jako ljuta što je Yoonov jedini prijatelj nasilnik i lokalni sitni kriminalac Jin-tae. No, pitanje je koliko mu je Jin-tae uopće prijatelj, a koliko ga iskorištava jer dok se pojave problemi, on svu krivnju svali na Yoona, kao što je slučaj odmah na početku kad demoliraju automobil tipa koji ga je skoro pregazio autom. Yoon voli i popiti pa će jedne večeri nakon fajrunta u lokalnoj birtiji do napuštene zgrade pratiti siromašnu, ali promiskuitetnu djevojku koju će sljedećeg jutra pronći mrtvu.
Odmah će Yoon završiti u istražnom zatvoru s brojnim svjedocima koji ga povezuju s mjestom zločina i materijalnim dokazima koji sugeriraju da je baš on ubojica. No, majka je uvjerena da on to nije mogao počiniti, već će ta sićušna žena u šezdesetim godinama početi njuškati i vrlo brzo doći do saznanja da se puno toga tu ne poklapa sa službenom teorijom. Pretvorit će se ona u jedno od onih sleuthovskih njuškala, privatnu detektivku koja djeluje sposobnije od nezainteresiranih tipova zaposlenih u policiji, no shvatit ćemo do kraja da je ona ipak prvenstveno majka. Potpuno očajna žena koja vidi ono što vidi možda baš zato što nikako ne može pratiti razum, već isključivo srce koje joj govori da njen sin nikako ne može učiniti nešto takvo.
Bio je "Mother" sjajan film i iz razloga što se Bong ovdje ponovno tako lukavo i promišljeno poigrava gotovo standardnim klišejima iz policijskih filmova, trilera o ubojstvima. Na majstorski način on gotovo pa manipulira gledateljevim emocijama, slaže mozaik samo da bi ga ubrzo potpuno potrgao i natjerao da skupa s majkom krenemo iz početka tražiti rješenja i odgovore iako odgovor zapravo stoji pred nosom. I sve to radi s tako puno stila, s duhom pa je ova nominalno mučna i teška priča konstantno razbijena humorom te "Madeo" i dalje strši kao jedan od vrhunaca novog korejskog filma.
Primjedbe
Objavi komentar