Satyajit Ray je bez konkurencije najveći i najvažniji predstavnik indijskog filma. Otac indijskog filma kako ga nazivaju, redatelj koji je potpuno transformirao indijski film, a utjecao je on na cijelu plejadu kasnijih autora ne samo iz Indije, već i ostatka Azije i svijeta. "Pather Panchali" ili "Pjesma puta" bio je i njegov debitantski film, a ujedno je to i prvi dio njegove trilogije o Apuu koju je kasnije nastavio filmovima "Aparajito" i "Apuov svijet". Naslovnog lika sva tri filma odnosno Apua ovdje upoznajemo kao dječaka koji s obitelji živi u ruralnom Bengalu. Snimio je Ray film prema istoimenom romanu pisca čije ću ime sigurno pogrešno napisati - Bibhutibushana Bandyopadhjaya, a tko zna kako se to izgovara, častim ga badelovim mirogojčekom.
Vrijeme radnje je negdje 1910. godina, a Apuov otac sanja kako će postati pjesnik i dramatičar, no preživljava on radeći kao nekakav seoski svećenik ili šaman. Njegova žena Sarbajaya brine za Apua i njegovu sestru Durgu kao i za staru rođakinju, suhu bakicu u kojoj nema ni 30 kila. I težak je to život, djeca su češće gladna, nego sita, a sve će to navesti oca da donese tešku odluku o selidbi u grad. I snimio je Ray "Pather Panchali" u realističnom, gotovo pa naturalističkom stilu i sve tu djeluje nevjerojatno autentično, stvarno. I dok mi je prva asocijacija na indijski film onaj negledljivi kič uz onu iritantnu muzikicu i nekakvo zavijanje, Rayevo stvaralaštvo potpuno je suprotno od toga.
Posve je očito da je na njegov stil presudni utjecaj imao talijanski neorealizam s kojim se susreo kada je početkom pedesetih šest mjeseci živio u Londonu. U tom je periodu pogledao brojne tada aktualne filmove, a nakon što je vidio De Sicine "Kradljivce bicikala" zarekao se da će se i on baviti filmom. I zaista, krajem 1952. godine počeo je snimati "Pather Panchali" u koji je uložio vlastitu ušteđevinu, nadajući se da će doći do financiranja kad snimi prve kadrove. To se na njegovu žalost nije dogodilo i zato je snimanje trajalo više od dvije i pol godine, a praktički čim se pojavio, "Pather Panchali" postao je kanonski film indijske kinematografije.
Prikazan je "Pather Panchali" i u Cannesu, a Ray je potom instantno postao miljenik svjetske filmske kritike i apsolutna zvijezda u filmskom svijetu koju je oduševio tim posve novim pristupom za tadašnji azijski film. Posebno je Ray bio štovan zbog svog humanističkog pristupa, a takva je i priča njegovog prvog filma. Emotivna je to i dirljiva gotovo pa dokumentaristička drama o životima običnih Indijaca, siromašnih ljudi koji unatoč gotovo svakodnevnim egzistecijalnim brigama uspijevaju pronaći i neku životnu radost. Iako dobar dio ekipe koja je glumila i bila u produkciji nije imala nikakvog filmskog iskustva, snimili su oni film koji je postao jedan od najvažnijih u indijskoj kinematografiji, a Ray se potom prometnuo u autora kojeg je Scorsese smjestio rame uz rame s njegovim suvremenicima kao što su Bergman, Fellini i Kurosawa.
Primjedbe
Objavi komentar