Nakon odličnog trilera "La isla minima" (Marshland) iz 2014. godine, španjolski filmaš Alberto Rodriguez snimio je još jedan kvalitetan film čija se radnja odvija u tranzicijskom periodu nakon smrti diktatora Francisca Franca i prijelaza Španjolske iz totalitarizma u demokraciju. "Modelo 77" ili "Prison 77" inspiriran je stvarnim događajima iz tranzicijskog perioda i radnja mu se odvija u zatvoru u Barceloni između 1976. i 1978. godine. Ondje je zbog optužbi za prijevaru završio mladi računovođa Manuel (Miguel Herran najpoznatiji kao Rio iz serije "La casa de papel") koji tvrdi da nije kriv, već da je novac iz poduzeća maznuo gazdin sin, a njemu je smještena puška.
No, odmah je Manuel bačen u najstroži zatvor gdje ga se prema tadašnjim zakonima može držati i do četiri godine prije nego što suđenje uopće i počne. A španjolski zatvori su krcati. Ima ondje i stvarnih kriminalaca i sociopata, ali i bezbrojnih političkih zatvorenika, kao i nevinih ljudi osuđenih po kratkom postupku u režimu diktatora koji je u zatvor bacao sve što nije želio na ulici. Uvjeti su jezivi, čuvari se iživljavaju nad zatvorenicima koji nemaju nikakva prava i po toj šokantnosti, bezobzirnosti i okrutnosti podsjeća "Prison 77" na maestralni "Hunger" Stevea McQueena. Ipak, kako je stari diktator krepao, u Španjolsku konačno stiže demokracija, tako se i zatvorenici nadaju općoj amnestiji pošto je dobar dio njih u zatvoru završio bez ikakvih razloga.
Manuel će tako završiti u ćeliji sa starim kriminalcem Joseom Pinom (standardno odlični Javier Guttierez koji je glumio inspektora u "La isla minima"), iskusnim tipom koji je prošao sve i svašta. I dok će se Manuel vrlo brzo priključiti pokretu zatvorenika koji traže amnestiju ili barem reviziju pojedinih slučajeva (Manuel se prvenstveno nada da će njegov slučaj uskoro stići do suda, no nikako da se to dogodi), Jose Pino jedan je od onih tipova koji gleda kako će iz svega za sebe izvući najbolju korist. No, i to će se promijeniti kad Jose Pino shvati da se više jednostavno ne može držati po strani i krenut će ubrzo ogromni prosvjedi i pobune u zatvorima diljem Španjolski.
Tematski me pa i po likovima "Prison 77" podsjetio pomalo na legendarno "Iskupljenje u Shawshanku" jer i tu imamo mladog računovođa koji tvrdi da nije kriv poput Tima Robbinsa i starijeg tipa koji je praktički cijeli život proveo po zatvorima i pun je životne mudrosti kao što je bio Morgan Freeman. No, okolnosti su tu bitno drukčije i stanje u španjolskim zatvorima u drugoj polovici sedamdesetih djeluje još puno gore od onih američkih (barem po Shawshanku) četrdesetih i pedesetih. Nekako kad pomislimo na Španjolsku, vjerojatno nitko ne pomisli da je to sve do kraja sedamdesetih bila dikatura, totalitarna država koja se i nije previše razlikovala od sličnih komunističkih diktatura aktualnih u to vrijeme.
Uspijeva Rodriguez u ovoj upečatljivoj kombinaciji trilera i zatvorske drame približiti gledatelju o kakvom se to vremenu radilo, a istovremeno je to i film koji se ne gubi u didaktiziranju, već je riječ o prvaklasnom žanrovskom ostvarenju. Baš kao što je bio slučaj i s "La isla minima", okruženje i okolnosti ovdje itekako utječu na sve ono što se događa, no sve je to u službi same priče koja je izvedena izvanredno. Film je to podjednako uzbudljiv i šokantan, tragičan i nevjerojatan s uvjerljivim glumačkim izvedbama koji podsjeća na užase tog jezivog režima, a istovremeno nudi i kvalitetnu zabavu. Imao je na kraju "Prison 77" čak 16 nominacija za nagradu Goya, osvojivši na kraju pet priznanja i to u tehničkim kategorijama.
Primjedbe
Objavi komentar