Čad je zemlja koja se smjestila na granici između sjeverne i centralne Afrike. Ogromna je to zemlja površine 1,2 milijuna kvadratnih kilometara (dvadesetak površina Hrvatske) u kojoj živi oko 18 milijuna stanovnika, podjednako kršćana i muslimana između kojih konflikti traju još otkako su izborili nezavisnost od Francuske 1960. godine. Građanski rat u Čadu je eskalirao 2005. godine, a upravo u to razdoblje vodi nas film koji je Mahamatu - Salehu Harounu donio i najvrjedniju nagradu u karijeri. Osvojio je "A Screaming Man" ili "Un homme qui crie" nagradu žirija u Cannesu, a baš kao i praktički svi njegovi filmovi, i sada nam Haorun donosi priču iz modernog Čada.
Adam je 55-godišnji upravitelj bazena u hotelu u glavnom gradu koji uglavnom posjećuju stranci. Nekoć je on bio nacionalni prvak u plivanju i svima on priča kako je bazen njegov život, a asistent mu je 20-godišnji sin Abdel. I očito je o ponosan na svoj posao i svoj život, no cijeli svijet će mu se srušiti kada hotel preuzmu Kinezi i kada ga nova upraviteljica degradira na parkiralište. Novi upravitelj bazena postat će njegov sin, a kako bi povratio svoju poziciju, Adam će poslati sina u vojsku, no vrlo brzo shvatit će da je to bila iznimno loša odluka.
Film je to koji se odlikuje autentičnošću i uvjerljivošću i snimio je Haroun zapravo tih, miran, polagan film o životu jedne obitelji, ali i životu jedne države u kojoj je građanski rat nešto najnormalnije što se događa. Tako se da naslutiti da se i Adam nekoć borio u nekakvom ratu, a i dalje je on dužan plaćati nekakav porez lokalnom zapovjedniku za financiranje vojske za borbu protiv pobunjenika. Film je to o odnosu oca i sina i o tome kako je za Adama njegov posao praktički važniji od dobrobiti sina. Shvaćamo uz ovaj film kako je to kultura i društvo posve drukčije od našega i Haroun se još jednom potvrdio kao majstor u prikazivanju i otkrivanju Afrike posve rastrgane između tradicije i utjecaja zapadnog duha.
Iako Haroun izravno ne prikazuje ratne okršaje, kako vrijeme prolazi tako postaje jasnije da je opasnost sve bliže. Pobunjenici se preko pustinja polako približavaju glavnom gradu, vidimo ranjene vojnike po ulicama, sve je veći broj UN-ovaca koji bi nominalno trebali održavati mir, no uglavnom se oni odmaraju i zabavljaju na Adamovom bazenu. Čujemo avione kako nadlijeću grad, izbjeglice dolaze u glavni grad sa svih strana, a osjećaj krivnje sve više preuzima Adama. Čovjek koji se smatrao izdanim i prevarenim, sada i sam polako uviđa da je on postao izdajnik i da je zbog vlastitog interesa izdao jedinog sina te je svjestan da mora učiniti pravu star ma koliko ga ona na kraju koštala.
Primjedbe
Objavi komentar