Krahom tzv. Islamske države posve očekivano krenulo se sa snimanjem brojnih dokumentarnih filmova koji tematiziraju to jezivo razdoblje. Jedan od za sada najboljih filmova na tu temu snimila je Poljakinja Hanna Polak, dokumentaristica i snimateljica koja je još 2005. bila nominirana za Oscara za kratki dokumentarni film. Nakon oslobođenja dijelova Iraka i Sirije koji su godinama bili pod kontrolom tih manijaka, Polak se zaputila u sjeverni dio Iraka, u pokrajinu Sinjar koju je do 2014. godine većinski naseljavala etnička skupina koja se naziva Jazidi.
Jazidi su kurdska etnoreligijska skupina iz Iraka koja za razliku od većine svojih susjeda nisu muslimani, već imaju specifičnu religiju. Zbog toga ih već stoljećima muslimani smatraju sotonistima i proganjaju ih oduvijek, a posljednji u nizu pogroma doživjeli su upravo za vrijeme ISIS-a. Saznajemo tako da je Sinjar, grad koji se nalazi nedaleko od Mosula, uoči nastanka Islamske države imao oko 90 tisuća stanovnika. Isti taj grad sada vidimo doslovno sravnjen sa zemljom, a 2014. godine ISIL-ovci su ondje izveli stravičan masakr. Pobijeno je na tisuće jazida, uglavnom muškaraca dok su žene, djevojke i djevojčice uglavnom prodane kao roblje.
I pronalazi Polak u Sinjaru nekoliko zanimljivih protagonista čije su priče stravične. Ono što vidimo i čujemo je nezamislivo, jezivo, gotovo nestvarno i pričaju oni kako su sve do jednog dana ondje normalno živjeli da bi se njihovi dojučerašnji susjedi gotovo pretvorili u vampire. Krenuli su progoni, masakri, a dok su djevojčice prodavane u seksualno roblje, dječaci su otimani i od njih su stvarani gotovo pa moderni janjičari koji su kasnije izvodili samoubilačke napade.
Jedna od junakinja filma je Hanifa, žena u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetima čiji je otac doživio infarkt i na mjestu umro kada je saznao da mu je pet kćeri prodano u seksualno roblje. I dok su dvije Hanifine sestre, kao i majka, uspješno oslobođene iz ropstva i pronašle su azil u Njemačkoj, ona pokušava pronaći preostale tri sestre i spasiti ih. Drugi protagonist je Saeed, brat poznate aktivistice Nadie Murad, dobitnice Nobelove nagrade za mir 2018. godine koja je i sama bila protagonistica dokumentarca "On Her Shoulders" u kojem je skrenula pažnju a sudbinu svog naroda, posebno na ono što je i sama proživjela kao seksualna robinja.
Saeedu je pobijena gotovo cijela obitelj. Šestero braće, majka i otac, a i sam je pukim čudom uspio preživjeti te opisuje kako je i sam strijeljan i bačen u jamu s ostalima, no završio je ranjen i uspio je nekako pobjeći. Film je to od kojeg se doslovno ledi krv u žilama i strahote koje su proživjeli ljudi koje upoznajemo u "Anđelima Sinjara" gotovo je nemoguće pojmiti, shvatiti. Snimao se ovaj film očigledno kroz duže vremensko razdoblje i više puta je autorica s kamerom dolazila na sjever Iraka, a dobila je na kraju nevjerojatno potresnu, ali sjajno zaokruženu priču.
Primjedbe
Objavi komentar