Eric Rohmer bio je posljednji od ekipe okupljene oko magazina Cahiers du Cinema koji se odlučio s filmske kritike prebaciti na snimanje filmova, a uz kolege Francoisa Truffauta i Jean-Luca Godarda danas ga se smatra jednim od ključnih autora francuskog novog vala. Najpoznatiji je on po svojih šest priča o moralu odnosno šest filmova u kojima obrađuje identičnu temu u kojoj je u središtu pažnje muškarac, oženjen, zaručen ili u dugoj vezi, koji je na iskušenju jer ga privlači druga žena. Taj muškarac ovdje je trideset i nešto godišnji karijerni diplomat Jerome (Jean-Claude Brialy) koji se uoči svadbe odlučio zaputiti na odmor na jezero u Alpama gdje je vrijeme znao provoditi u mladosti.
Radnja je tu smještena u mjesec dana od kraja lipnja do kraja srpnja i naracijski je "Klarino koljeno" ispripovijedano u stilu dnevnika, a neočekivano će on ondje susresti staru prijateljicu, spisateljicu Auroru. Ona se pak na jezero zaputila u potrazi za inspiracijom za novu knjigu, a smjestila se u vili tipične franucske buržoaske obitelji više ili više srednje klase. Upoznat će tako Jerome preko Aurore i njenu gazdaricu gđu Walter, a potom i njenu kćer tinejdžericu Lauru koja će se zaljubiti u njega. No, nekoliko dana kasnije ondje će se pojaviti Laurina nešto starija polusestra Claire, prekrasna mlada brineta koja će potpuno opčiniti Jeromea.
Pa iako Jerome tvrdi da ga druge žene više ne zanimaju, on se baš i ne ponaša tako i flertuje sa svakom gospođom i gospođicom koju susretne bilo da je ona tinejdžerica ili bakica, a opsesija da mora dotaknuti Klarino koljeno proganjat će ga do kraja ljetovanja. Istovremeno će mu svakakvim idejama glavu puniti i Aurora koja će njegove "muke" vidjeti i kao zanimljivu inspiraciju za novu knjigu, a činjenica da ga lijepa Claire nimalo ne doživljava, za razliku od njene polusestre, kao da će kod njega još produbiti želju da joj se svidi. I da uspije nekako ostvariti svoj plan, da joj pomazi koljeno. I ovim naizgled jednostavnim filmom Rohmer je potvrdio da je možda i nenadmašan majstor snimanja filmova za koje bi cinici rekli da su ni o čemu. No, izvlačenje na površinu nekih osjećaja, impulsa i misli u pravilu zakopanih duboko u podsvijesti, ono što je najviše zanima Rohmera, pogotovo u toj njegovoj prvoj fazi. Pa iako je Jerome očigledno tašt i samodopadan tip kojem imponira činjenica da se u njega onako mladenački zaljubila tinejdžerica poput Laure, on pokušava analizirati sve ono što se oko njega događa i što napraviti u takvoj situaciji.
Tipični je to rohmerovski dijaloški film ispričan upravo iz perspektive glavnog protagonista koji sebe smatra racionalnim i realnim tipom, a voli on dugo razgovarati o onome o čemu razmišlja pa čak i o temama koje većina zadrži za sebe. I praktički svi likovi koje susreće su isti takvi i upuštaju se oni s Jeromeom u duge razgovore, svi osim mlade dugonoge i izazovne djevojke koja je stalno sa svojim dečkom i taj slatkorječivi stariji šarmer za nju kao da ne postoji. Uz "My Night at Maud's" snimljen godinu ranije, "Claire's Knee" je vjerojatno najpoznatiji Rohmerov film, a ovaj novovalni filmaš vječna je inspiracija bezbrojnim kasnijim autorima.
Pogledajmo samo filmografiju Woodya Allena koji je desetljećima snimao stilski vrlo slične filmove onome što je radio Rohmer i često je obrađivao iste teme. Od modernih autora tu je miljenik festivalskih žirija, Koreanac Hong Sangsoo koji takve male, naizgled jednostavne filmove štanca na veliko, a tu je i cijela plejada francuskih filmaša kojima je Rohmer neskriveni uzor. Iako na prvu možda priča o tipu srednjih godina koji će postati opsjednut tinejdžericom može zvučati prilično kontroverzno, pogotovo u današnjim okolnostima, Rohmer je jedan od onih autora kod kojih nema ni zerice iskvarenosti. Sve ono što vidimo ovdje zapravo je povod za nastavak tematiziranje morala i njega više zanima racionaliziranje njegovih likova za njihovo ponašanje od samog ponašanja.
Primjedbe
Objavi komentar