Čileanac Jorge Riquelme Serrano je za ovu na kraju prilično mučnu i ugođajnu kombinaciju trilera i drame osvojio nagradu za najboljeg novog režisera na festivalu u San Sebastianu. "Algunas bestias" ili "Some Beasts" na kraju se pretvorio u neočekivano uznemirujuću i šokantnu dramu kakvu, moram priznati, nisam očekivao, a jedan je to od filmova izrazito sporog, polaganog tempa koji vodi ka kulminaciji u završnici. Od početka je tu nekako zloguk i nemiran ugođaj i dinamika odnosa među članovima obitelji koja će zaglaviti na otoku na krajnjem jugu Čilea je, najblaže rečeno, čudna. Očigledni je uzor ovom čileanskom filmašu slavni Austrijanac Michael Haneke pa u njegovom stilu i tonu on i gradi cijelu priču.
Vrlo brzo shvatit ćemo i razlog zbog kojeg su se tri generacije ove obitelji zaputile na otočić na kojem imaju ljetnikovac. Alejandro (Gaston Salgado) i Ana (Millaray Lobos) od njenih roditelja pokušaju iskamčiti novac da staro imanje pretvore u luksuzno ljetovalište. Dolores (Paulina Garcia) i Antonio (Alfredo Castro) su očigledno pripadnici neke društvene elite, bahati bogataši visoke klase koji će s prijezirom odbiti kćerin i zetov prijedlog da na njih prepišu zemljište koje im ništa ne znači. I od tada nam je jasno da to nije nikakav obiteljski odmor i druženje bliskih ljudi, već su svi oni okupljeni ondje s agendom, a Dolores i Antonio i ne skrivaju da ne podnose ženinog muža kojeg nazivaju crncem ili imbecilom zbog njegove nižeklasnog porijekla.
S njima na otoku su i djeca odnosno unuci Maximo i Consuelo čiji je odnos najbliže rečeno nedoličan odnosu brata i sestre, a na imanje pazi lokalac po imenu Nicolas kojeg će obitelj prvo optužiti da je pipao Consuelo, a zatim će ga seksualno napastovati pijana Dolores. Sljedećeg jutra Nicolas će nestati, a tri generacije ove obitelji ostat će sami na otoku bez struje, vode i hrane, ktome i osuđeni jedni na druge. Od samih početaka autor nas je upozorio da tu imamo posla s ljudima zlostavljačkih sklonosti, bolesnicima koji nekako uspijevaju prikriti svoje pravo lice, no vrlo brzo počet će se oni okretati jedni prema drugima.
Rezultat toga je prilično brutalan, šokantan, uznemirujuć, potpuno neočekivan i iznimno nelagodan film. Iz scene u scenu tenzije se pojačavaju i maske polako padaju, a na taj nelagodan ugođaj dodatno utječe i taj spori tempo, nerijetko dugi kadrovi. Ono što će se na kraju dogoditi, zaista je degutantno i gadljivo, a snimio je na kraju Riquelme Serrano brutalnu kritiku buržoazije svoje zemlje, te elite koja je očigledno isplivala nakon dolaska na vlast diktature. Tih bolesnih sadista koji se hrane gadostima, iskorištavanjem i patnjom drugih pa makar ti drugi bili i članovi njihove obitelji.
Primjedbe
Objavi komentar