U ovoj na kraju i više nego solidnoj drami iskusne francuske filmašice Catherine Corsini (Replay, The Worlds, Summerime) doći će do pucanja odnosno lomova na više razina. Ne samo da će sredovječna karikaturistica Raffaella (Valeria Bruna Tedeschi) slomiti lakat pa završiti na odjelu pariške hitne pomoći gdje vlada kaos jer su upravo u tijeku veliki prosvjedi koji su se pretvorili u ulični sukob između "žutih prsluka" i policije. Doći će i do loma odnosno pucanja njene veze s Julie (Marina Fois) koja ju je konačno odlučila ostaviti jer ne može više živjeti s tako egoističnom osobom. No, shvatit ćemo do kraja ove drame s humornim elementima da se glavni lom odnosno pucanje veza odnosi tu na francusko društvo koje je potpuno podijeljeno, shizofreno, posvađano i različite klasne i društvene strukture više tu i ne pokušavaju razumijeti jedni druge.
I Bruni Tedeschi je opet u dobroj formi kao glasna žena koja misli samo na sebe pa tako i kada dođe na hitnu, ne zamara se ona previše činjenicom da je ondje bezbroj ljudi u problemima, već samo ona misli na sebe i želi se progurati preko reda. Sušta suprotnost toj pripadnici buržoazije, neke više srednje klase je kamiondžija iz Nimesa Yann (Pio Marmai) koji je ozlijeđen tijekom prosvjeda s policijom, a želi on što prije otići iz bolnice jer već ujutro ima vožnju i ako se ne pojavi mogao bi ostati bez posla. Oko njih su i brojni drugi ljudi, na hitnu će stići i Julie kako bi provjerila što je s Raffaellom, a kako bi se dodatno potencirao taj potpuni kaos, Corsini se odlučila za kameru iz ruke i gledatelj zaista ima dojam da je situacija ondje potpuno izvan kontrole.
I kako će se situacija vani zahuktavati jer sukobi policije i prosvjednika približavat će se bolnici, tako će Raffaella i Yann biti prisiljeni na suradnju. Snimila je Corsini na kraju fino promišljenu društvenu kritiku koja je premijerno prikazana u glavnom programu festivala u Cannesu, a iako je "La fracture" više drama, nego klasična komedija, svejedno je ovaj film bio nominiran i za europsku komediju godine. Film je to čija je simbolika zapravo potpuno očita i neskrivena i kroz sav taj kaos vidimo da svi ti ljudi imaju puno više onoga što ih povezuje od onoga što ih razdvaja. I kada se slegnu sve te površinske razlike poput pitanja zašto buržoazija glasa za Macrona dok se radnička klasa koja protiv njega žestoko prosvjeduje okrenula desnici i Le Pen, shvatit će da su svi oni u istim problemima.
Primjedbe
Objavi komentar