Vodi nas ova šestodijelna mini-serija u drugu polovicu šezdesetih u španjolsku pokrajinu Baskiju i u razdoblje kada je osnovana tamošnja separatistička organizacija Euskadi Ta Askatasuna poznatija po akronimu ETA. Iako je ETA zapravo osnovana još potkraj pedesetih kao organizacija čiji je cilj promicanje baskijske kulture i očuvanja baskijskog identiteta, ubrzo je ona prerasla u militantu organizaciju odgovornu za brojne terorističke napade i atentate. Gotovo pola stoljeća vodila je ETA borbu sa španjolskom vladom, sijala strah po cijeloj zemlji, posebno po južnim dijelovima Baskije pokušavajući se izboriti za samostalnost Baskije sve dok 2018. godine konačno nije prestala postojati.
"La Linea invisible" ili "The Invisible Line" osmislio je i režirao isusni katalonski filmaš Mariano Barroso, a paralelno tu pratimo priču o preustroju ETA-e u militarističku organizaciju i istragu tajnih službi koje pokušavaju ući u trag članovima. Radnja tu kreće sredinom šezdesetih dok policija na ETA-u gleda kao na skupinu bezopasnih klinaca koji šaraju grafite po zgradama i bacaju petarde. No, vrlo brzo to će se promijeniti kada se pod utjecajem starijeg brata u organizaciju uključi mladi pjesnik i baskijski nacionalist Txabi Etxebarrieta (Alex Monner). Dobivamo tu vrlo dobar kontekst vremena i korektno su prikazane okolnosti koje su dovele do radikalizacije ETA-e.
Vidimo da u Baskiji postoje brojne organizacije bijesne činjenicom da se frankistička vlast i dalje osvećuje ovoj regiji zbog toga što je tijekom građanskog rata bila jedno od glavnih uporišta republikanaca. Jak je u Baskiji šezdesetih komunistički pokret, sindikati imaju važnu ulogu, a tako ima i razmimoilaženja u mišljenjima što bi trebala biti ETA. Treba li se ona i dalje voditi kao platforma za borbu potlačenih protiv fašista ili to treba prerasti u borbu Baskije protiv centralističke vlasti Španjolske, a kada Txabi postane jedan od ključnih ljudi, odmah će se početi tražiti načini na koje pokazati svoju ulogu.
A kako drukčije se predstaviti javnosti, nego izvođenjem zvučne akcije, atentata na neke važne osobe. Jedan od kandidata za to bit će Meliton Manzanas (Antonio de la Torre), šef tajne policije poznat kao i Mučitelj, a "proslavio" se on još tijekom četrdesetih kao revan suradnik Gestapoa prilikom hvatanja Židova koji su bježali iz okupirane Francuske. Paralelno tu pratimo priče militantnog krila ETA-e u nastajanju i istragu policajca, etničkog Baska koji se zapravo svim silama bori protiv baskijske stvari i borbe njegovog naroda za samostalnost. Malo su mi tu likovi ostali nedorečeni jer dok za Manzanasa i ne znamo tko je zapravo on i koja je bila njegova uloga u tadašnjem policijskom sustavu i kroz povijest iako je očito da njegova pojava izaziva strah kod svih, pomalo je neuvjerljiva i transformacija Txabija iz stidljivog pjesnika gotovo u drumskog razbojnika i ubojicu.
Svejedno, nudi "La linea invisible" sasvim solidan uvid u to nezgodno vrijeme. Okupljena je tu i solidna glumačka ekipa koju predvodi izvrsni De la Torre, a tu je i cijeli niz mladih španjolskih glumaca od kojih, zanimljivo, gotovo nitko nije Bask. I dok danas ETA-u zamišljamo kao ozbiljnu i razgranatu organizaciju koja je desetljećima odolijevala vlastima i uspješno se skrivala, izvodila napade i sijala strah, na samim počecima je ta organizacija očito djelovala bitno drukčije. Vidimo je tu sastavljenu praktički od nekolicine studenata, mladih koji i sami ne znaju što bi htjeli, a stoga ih se vjerojatno i ne uzima za ozbiljno. No, zato je tu Manzanas koji djeluje kao da mu je jasno što se sprema i njegova istraga i pokušaji da otkrije identitete članova dok još nitko ne razmišlja da bi oni mogli biti ozbiljan problem, ujedno je i najzanimljiviji dio serije.
Primjedbe
Objavi komentar