Sophie (Elizabeth Moss) i Ethan (Mark Duplass) su supružnici čiji je brak u ozbiljnoj krizi. Odmah u uvodnoj sceni saznajemo da oni redovito posjećuju bračnog savjetnika (Ted Danson) koji će im predložiti da staru vatru pokušaju oživjeti romantičnim vikendom u prirodi. Savjetnik će im čak predložiti i lokaciju, a vrlo brzo kada stignu u tu prekrasnu vilu na osami, oni kao da će se ponovno početi povezivati, sve dok ne shvatimo da su zapravo stigli u neki bizaro svijet i da uz njih istu tu vilu nastanjuju i njihovi dvojnici. I uspio je režiser Charlie McDowell po scenariju Justina Ladera snimiti neobičnu i zanimljivu kombinaciju komedije, trilera, romanse i SF-a, a "The One I Love" premijeru je imao u Sundanceu.
Iako imamo tu praktički tek dva lika ili četiri ako računamo da Moss i Duplass glume i parnjake Sophie i Ethana, uspjelo je to jako dobro profunkcionirati. Gotovo na tragu legendarne "Zone sumraka" tako će se i ovdje otvoriti neki paralelni svemir, ili se barem tako čini, a s vremenom ne samo da ćemo saznati razlog zbog kojeg je njihov brak u ozbiljnoj krizi, već i Sophie kao da će početi shvaćati da joj se ovaj novi Ethan puno više sviđa. Činit će se on kao puno bolja verzija samog sebe, onakav kakav bi ona htjela da on bude, a pripremio je autorski dvojac tu brojna iznenađenja i preokrete tako da ćemo do kraja shvatiti da baš ništa tu nije onako kako se na prvu čini.
Od početka do kraja sve tu djeluje apsurdistički, nadrealno, uvrnuto, no što je najvažnije od svega, izrazito je to zabavno pa i duhovito. Gledajući "The One I Love" sjetio sam se i kultnog španjolskog crnuhomornog SF trilera "Timecrimes" Nacha Vigalonda u kojem je glavni lik također upao u neku bizarnu vremensku petlju i stalno će se pojavljivati njegovi dvojnici. Dobro, ovdje je priča ipak bitno drukčija, a jedan od jačih aduta ovog filma je ne samo fotografija, već i način na koji je snimljen. Od početka je to snimljeno iz neobične perspektive, bizarne, pomalo jezive gotovo na tragu horor filmova koji se obično događaju u sličnom ambijentu pa i prije nego što shvatimo što se ondje događa, imamo dojam kao da ih stalno netko promatra i vreba.
Primjedbe
Objavi komentar