Jedna od najglupljih odluka koju je netko mogao napraviti u Francuskoj u ljeto 1944. bila je pridružiti se nacistima. Baš to će učiniti glavni junak za Oscara nominiranog filma Louisa Mallea, 17-godišnji mladić Lucien Lacombe iz francuskog sela. Živi on u okupiranoj Francuskoj i vidimo ga u uvodnoj sceni kako pere podove u bolnici. Vani pjevuši ptica, mladić vadi praćku, ubija pticu i nastavlja čistiti pod kao da se ništa nije dogodilo. Baš kao za život ptice, djeluje on posve nezainteresirano za ono što se oko njega događa. Doduše, nije Lucien pretjerano oduševljen činjenicom da mora ribati bolničke podove, a praktički svi oko njega su ili u pokretu otpora ili surađuju s Nijemcima i nose oružje. A on tako precizno i hladnokrvno ubija zečeve.
Doduše, prije pridruživanja Gestapou, Lucien će se pokušati pridružiti lokalnom pokretu otpora, no odbit će ga jer je premlad, a kada ne treba pokretu, izgleda da je i rad za njemačku tajnu policiju dobar izbor. Sada i on može nositi oružje, ima i novca, a ne razmišlja on uopće o moralnoj upitnosti onoga što radi. Kao da on potpuno ne razumije da je postao izdajnik, kolaboracionist, a kada osjeti da ima moć i da je zapravo gospodar života i smrti, počet će se ponašati onako kako se često ponašaju ljudi u njegovoj poziciji. Odmah će cinkati učitelja koji ga nije htio primiti u pokret otpora, a njegov život prilično će se zakomplicirati kada se kao suradnik Gestapoa samo useli u kuću u kojoj trenutačno obitava židovski krojač, njegova stara majka i njegova mlada kći.
I mladi Lucien će se zaljubiti u krojačevu kći, ni ne razumijevajući da je on sada taj zbog kojeg njena obitelj pati, a da situacija bude luđa, djevojka koja se naziva France će se također zaljubiti u njega. Sve tu od početka do kraja djeluje potpuno apsurdno, suludo, a Luciena je nekako teško osuđivati jer shvaćamo da je on zapravo ograničen, skroman mladić koji ne vidi dalje od svog nosa. Snimio je slavni francuski filmaš Louis Malle upečatljivu i kompleksnu ratnu dramu inspiriranu stvarnim događajima i stvarnim ljudima u kojoj kao i Marcel Ophus u čuvenom dokumentarcu "Sorrow and Pity" istražuje ulogu prosječnih, običnih Francuza za vrijeme njemačke okupacije.
Sjajna je to karakterna studija mladića koji dijelom iz sebičnosti, dijelom iz potpune nezainteresiranosti za svijet oko sebe, pristupa okupatorima. I to prvenstveno jer je njemu tako lakše, a koliko je on ograničen, najbolje pokazuje činjenica da je on potpuno nesvjestan činjenice da se njemački ratni stroj raspada i da je već posve izvjesno da će nacisti izgubiti rat. Zanimljiva je i tragična priča mladog glumca koji je utjelovio Luciena, Pierrea Blaisea koji je imao tek 18 godina kada ga je Malle angažirao za ovu ulogu.
Nije on prethodno imao nikakvog glumačkog iskustva, a između tisuću kandidata, Malle se odlučio za tog 18-godišnjeg drvosječu koji je zaista donio autentičnost i uvjerljivost kao potpuno nezainteresirani, posve moralno ambivalentni mladić nesvjestan situacije oko njega. Nakon "Lacombe, Lucien" Blaise je postao iznimno tražen i snimio je još tri filma, no s jedva napunjenih 20 godina poginuo je u prometnoj nesreći sletjevši s ceste s automobilom kojeg je kupio novcem od filmova, a sa sobom je u smrt poveo i dva prijatelja.
Primjedbe
Objavi komentar