Pomalo me tematski ova nezavisna arty drama podsjetila na Oscarom nagrađeni "Nomadland". I u "Ljubavnoj pjesmi", debitantskom dugometražnom filmu Maxa Walkera - Silvermana prikazanog i u Berlinu i u Sundanceu, pratimo intimističku priču o ženi u ozbiljnijim godinama koja živi usamljeničkim životom. I dok je Fern u "Nomadlandu" žena nemirnog duha koja se odlučila na lutanje, Faye iz "A Love Song" odlučila se stacionirati u kamp kućici uz jezero u Coloradu. I izgleda Faye u izvedbi karakterne američke glumice Dale Dickey (nominacije za najbolju glumicu u izboru za Independent Spirit i Gotham) kao starija sestra Darlene Smell iz Ozarka, premda je Dickey devet godina mlađa od Lise Emery koja je utjelovila opasnu Darlene.
Daleko od toga da je Faye opasna, no već po njenoj pojavi jasno nam je da je ona jedna od onih tipičnih, izmučenih, izrađenih žena od šezdesetak godina iz pasivnih krajeva Amerike koju život nije mazio. I svakog dana njen život prolazi u standardnim rutinama, u vršarenju rakova iz jezera koje potom kuha i jede uz country glazbu na starom kazetofonu. Sve je tu nekako čudno jer dolaze k njoj stalno neki ekscentrični likovi, a tko je ona i koga zapravo čeka na tom zabačenom dijelu Amerike, shvatit ćemo tek negdje na polovici filma snimljenog pomalo retro statičnom kamerom u tipičnom artističkom štihu.
Čeka tako udovica Faye na tom jezeru prijatelja iz djetinjstva Lita (Wes Study), simpatiju iz mladosti koji je također u međuvremenu postao udovac. I ne mogu baš reći da me "A Love Song" posebno oduševio iako ima tu nekih eskcentričnih i bizarnih situacija gotovo na tragu Wesa Andersona, pogotovo kada se na mjestu gdje se skućila Faye pojavi obitelj čudaka koja želi pronaći očeve posmrtne ostatke. Film je to koji se odlikuje melankoličnim, nježnim ugođajem i u kojem važnu ulogu igra geografija odnosno ta široka, nepregledna američka prostranstva, ta pustoš i ogroman prostor koji je čim se malo maknemo iz gradova gotovo sablasno prazan i pust.
Primjedbe
Objavi komentar