Otkako su se pojavili, stripovi su popularni u cijelom svijetu. No, baš kao što je slučaj u gotovo svemu, Amerika je najjače svjetsko tržište i po pitanju stripova. U formativnim godinama odrastao sam doslovno gutajući talijanske stripove koji su dolazili kod nas poput Zagora, Dylana Doga, Texa Willera i sve ostalo iz Zlatne serije i Lunovog Magnus Stripa tako da me i nije dotakla američka strip scena. A osim mainstream stripovske scene po kojoj se danas štancaju svi ti negledljivi filmovi o superjunacima, jaka i dinamična je ondje i stripovska underground scena.
Vjerujem da su mnogi gledali kultni dokumentarac "Crumb" o legendarnom strip-crtaču Robertu Crumbu koji je ujedno i jedan od epizodnih likova u biografskoj humornoj drami o Harveyu Pekaru. Još jednom u nizu popularnih američkih autora stripova čiji je "American Splendor" od kraja sedamdesetih pa kroz cijele osamdesete bio iznimno popularan. Naravno, kada govorimo o stripovskoj underground sceni. I posve je to netipični biografski film, pravi hibrid igranog, dokumentarnog pa i animiranog filma u kojem je sam Pekar ne samo svojevrsni narator, već i jedan od junaka filma.
On je zapravo i svoj strip osmislio po samome sebi, a djeluje mi "American Splendor" gotovo kao stripovski "Seinfeld", strip naizgled ni o čemu, odnosno o svakodnevnim situacijama u kojima se Pekar našao. Osim njega, junaci njegovog stripa bili su njegovi poznanici i prijatelji, a još jednom se potvrdilo da je Paul Giamatti nenadmašan u ulogama takvih prosječnih tipova, čangrizavaca i pesimista koji stalno čekaju kako će nešto poći krivo. I film koji su snimili Shari Springer Berman i Roberto Pulcini zaista se ističe originalnošću i po konceptu, ideji i po izvedbi i imam dojam da su oni što je moguće više željeli slijediti duh Pekarovog stripa.
Dakako da to nije klasična biografska drama, već je u središtu pažnje baš vrijeme kada je Pekar osmislio i pokrenuo strip koji ga je, uvjetno rečeno, proslavio. Čovjek je to koji nikad nije uspio dostići slavu Crumba koji je mogao živjeti od stripova, već je Pekar cijeli radni vijek proveo u arhivskom odjelu veteranske bolnice pa tako na samom kraju filma i pratimo stvarnu zabavu povodom njegovog odlaska u mirovinu. I film je to u kojem se miješaju stvarnost i fikcija, baš kao što je bio i slučaj u stripu čiji je glavni junak bio gotovo identičan svome autoru.
Sada tog stvarnog autora čujemo i vidimo kako komentira lika koji glumi njega odnosno Giamattija, a kasnije će se uz Pekara kao naratorica i komentatorica pojaviti i njegova buduća družica Joyce Brabner koju je utjelovila Hope Davis. Tako da imamo po dva glavna lika, stvarne ljude i glumce i taj eksperimentalni, inovativni pristup ovdje baš funkcionira. Zabavan je to film o čovjeku koji je uspio pronaći svoju nišu u umjetničkom svijetu baš zahvaljujući svojoj prosječnosti i sposobnosti da svakodnevne životne situacije tako vješto prebaci na papir. Dostigao je on i određenu slavu jer je jedno vrijeme bio čest gost showa Davida Lettermana koji se iz njega obično sprdao, no Harveyu su ta gostovanja ionako bila bitna samo kako bi se čulo za njegov strip.
Primjedbe
Objavi komentar