Emotivna i potresna drama Clementa Virga doživjela je apsolutni trijumf u izboru za kanadski film godine osvojivši čak 12 nagrada od 14 nominacija što je najviše još od druge polovice osamdesetih. Za pretpostaviti je kako je riječ i barem djelomično o autobiografskom filmu jer i Virgo je krajem osamdesetih i početkom devedesetih odrastao u predgrađu Toronta nakon što je s obitelji emigrirao iz Jamajke. Podrijetlom s Jamajke su i dva glavna protagonista njegovog filma, mlađi brat Michael (Lamar Johnson) i stariji Francis (Aaron Pierre). I kao što je često slučaj, nekoliko godina mlađi Michael u starijem bratu vidi uzora i pokušava raditi sve što i on radi, a da ta priča neće dobro završiti, vidimo u uvodnoj sceni.
Francis i Michael se penju na dalekovod u okolici grada, a potom putujemo nekoliko godina u budućnost i shvaćamo da Francisa više nema. Na prvu se čini da je on stradao možda baš pentrajući se po dalekovodima, a Virgo je ovu nježnu, potresnu i dirljivu coming-of-age dramu posložio tako da radnju pratimo kroz tri vremenske linije. U prvoj su Francis i Michael još dječaci, u drugoj su mladići i tu pratimo njihov život prije tragedije koja će obilježiti ovu obitelj, a u trećoj pratimo kako izgleda život Michaela i njegove majke nakon Francisove smrti.
I definitivno je jedan od jačih aduta "Brata" taj što Virgo itekako dobro zna čime se bavi. Očito je i sam odrastao u jednoj takvoj opasnoj četvrti u predgrađu Toronta gdje žive uglavnom crnački doseljenici i gdje se skupine mladića bore za prevlast i teritorij. Život je to prožet nasiljem, nesigurnošću, gotovo golom borbom za život i to u raznim aspektima. Njihova mama Ruth koja je u Kanadu u potragu za boljim životom stigla s Jamajke dok su oni još bili mali, crnči od jutra do sutra kako bi sinovima osigurala bolje uvjete i bolju startnu poziciju od one koju je ona imala.
No, ta mladenačka dob je dosta osjetljiva, a Francis je nekako bijesan, nemiran duh, nezadovoljan onim što mu život nudi pa će na užas svoje mame odustati od škole samo nekoliko mjeseci prije karijere i pokušati se posvetiti glazbenoj karijeri. I rani su to dani hip-hopa i rapa, vrijeme kada je ta scena bila još underground, a ne danas kada je reper valjda svaki drugi crnac u Americi koji nije dovoljno visok da bude košarkaš ili kurat da snima porniće. Braća ne mogu biti različitija. Dok je Francis pravi alfa mužjak, dominantan, snažan i pravi je lider, Michael je povučen, nesiguran, preplašen.
Dakako da bi se i "Brother" mogao svrstati u skupinu "Black Man in the White World" filmova kakvi se danas u Americi pa i Engleskoj štancaju na veliko, bilo je to puno suptilnije i pametnije od većine sličnih sadržaja. Nježna je to i realistična drama u kojoj shvaćamo sve tjeskobe, strahove i nesigurnosti koje nudi život ljudima poput njih. Ujedno je ovaj film i posveta roditeljima, prvoj generaciji imigranata s Kariba koji su se žrtvovali i izradili, često umrli prije vremena kako bi svojoj djeci osigurali bolji život, a ista ta djeca često to uopće nisu cijenila i razumjela.
Primjedbe
Objavi komentar