Philomena Cunk fikcionalna je novinarka, wannabe influencerica i autorica dokumentarnih, putopisnih emisija koja se na britanskoj televiziji u izvedbi engleske glumice i komičarke Diane Morgan pojavila u satiričnim emisijama Charliea Brookera. Brooker je kasnije osmislio distopijsku SF seriju "Black Mirror", no shvatio je on na vrijeme kakav potencijal ima lik Philomene Cunk koja je nakon kvazidokumentarne serije "Cunk on Britain", dobila i novu seriju, "Cunk on Earth". I riječ je o još jednoj briljantnoj parodiji na poplavu svih tih današnjih bezbrojnih popularno - znanstvenih, povijesnih, putopisnih serijala koji se štancaju naveliko i naširoko pa postoji i tko zna koliko programa koji po cijele dane emitiraju samo takve sadržaje.
No, "Cunk on Earth" je sjajan jer je to i brutalna satira i parodija današnje idiokracije, vremena u kojem se ljudi uglavnom i informiraju putem takvih popularno-znanstvenih showowa i kojima su glavni izvor informacija nekakvi podcasti, youtube, društvene mreže i razni influenceri. Philomena Cunk nas tako u ovoj petodijelnoj kvazidokumentarno - povijesnoj seriji upoznaje s povijesti svijeta koju je naučila na Youtubeu. Ona je površna, potpuno nepripremljena i neinformirana, a svoju glupost kamuflira agresivnošću i nametljivošću i savršeno Cunk utjelovljuje današnji senzacionalistički pristup jer jedan od njenih ciljeva je prva objaviti neka otkrića, makar ona bila potpuno netočna.
Vodi nas Cunk tako kroz povijest svijeta, a na tragu svog kolege Sache Barona Cohena koji je kao Ali G, Borat ili Brüno u svojim emisijama znao okupiti ozbiljne stručnjake s nekog područja pa ih potpuno izluditi glupim pitanjima, slično postupa i ova "novinarka". Pokušava ona i pratiti današnje uzuse woke i cancel kulture, forsira političku korektnost, inzistira na apsurdima i idiotskim teorijama koje u potpuno nelagodnu situaciju dovode sve te stručnjake s Oxforda, Cambridgea i ostalih prestižnih sveučilišta koje intervjuira. I dok postavlja ta idiotska pitanja koja nemaju veze s vezom o nekim opće poznatim stvarima, ona se ponaša tako prirodno kao da je to nešto najnormalnije. Drži se Cunk one idiotske fraze da nema glupih pitanja, već samo glupih odgovora, no vidimo tu da je granica ljudske gluposti danas itekako podignuta.
I genijalno je gledati sve te stručnjake, filozofe, antropologe, doktore znanosti i učenjake kad im očigledno nije jasno što se događa i ne mogu vjerovati da netko može postaviti tako glupa pitanja. Kako upće odgovoriti na pitanja tipa jesu li se piramide gradile od vrha prema dnu ili od dna prema vrhu, jesu li brojevi bili manje vrijedni prije 2000 godina, što znači tekst dum-dum-dum-dum u Beethovenovoj petoj simfoniji i premda je svim tim sugovornicima uoči intervjua rečeno da se radi o parodiji i da se prema Philomeni ponašaju kao prema djetetu, teško je sakriti zatečenost onime što čuju.
Sjajna je to satira i kritika na današnje vrijeme nakrcano stručnjacima opće prakse, ljudima koji su apsolutno sve o svemu naučili na internetu i nekakvim opskurnim Facebook grupama i toliko su arogantni da će bez problema ući u raspravu s najvećim svjetskim stručnjacima o određenoj temi. Briljantna je to zafrkancija na račun doba u kojem se inzistiranje na činjenjičnom uporištu za pojedinu temu zanemaruje i omalovažava i u kojem podjednaku težinu imaju znanstvena istraživanja koja traju desetljećima i videoklip na youtubu sklepan za sat vremena bez ikakvog smisla. O vremenu kad je postalo normalno da netko određene teze i teorije potkrepljuje izjavama da je to vidio na internetu i odmah to uzeo zdravo za gotovo i spreman je odmah polemizirati s osobom koja je na tom području doktor znanosti.
Primjedbe
Objavi komentar