Ipak razočaravajuću i na kraju dosta predvidivu krimi dramu snimio je dvojac Laura Harwarth i Martin Hawie. "Die Zukunft ist ein einsamer Ort" ili "Future Is a Lonely Place" čak i kreće dosta solidno da bi se s vremenom izgubio u banalnosti i predvidivosti. Tako u uvodnoj sceni imamo tipa koji pljačka vozilo s novcem, a vozač se iščuđava zašto to radi. No, pljačkaš i ne pokušava pobjeći s mjesta zločina, već mirno čeka policiju, predaje se i tada nam postaje jasno da je njegova intencija od početka bila završiti u zatvoru. U sljedećim minutama saznajemo da se taj misteriozni pljačkaš zove Frank (Lucas Gregorowicz), 43-godišnjak koji je do jučer bio uzoran građanin.
I što bi to moglo biti s takvim tipom da svojevoljno ode u zatvor koji po hijerarhiji neodoljivo podsjeća na zatvore iz američkih filmova? Zašto bi netko to napravio pa se odmah po dolasku zakačio i s domicilnom njemačkom, potom i s arapskom bandom koje se bore za prevlast u zatvoru i dominaciju trgovinom drogom iza rešetaka? Naravno da se takvom čovjeku morala dogoditi neka nezamisliva tragedija i da jedino pogonsko gorivo za takvo ponašanje može biti osveta, no osim njegove potpuno nelogične motivacije o kojoj ćemo doznati ponešto u flešbekovima, podjednako je teško shvatljiva motivacija čuvarice Susanne (Katharina Schüttler).
Ona je pak u vezi sa šefom zatvorske bande Arapa, Turčinom Fuadom (Denis Moschitto), a upravo s njim neke neraščišćene račune iz prošlosti ima misteriozni i šutljivi Frank. Do kraja će se priča ovdje dosta razletiti i premda je scenarističko - redateljski dvojac pokušao to držati u granicama realizma te na što je moguće autentičniji način prikazati uvjete u njemačkom zatvoru, nije se to baš postiglo. Bilo je ovo ipak dosta tanko i neuvjerljivo.
Primjedbe
Objavi komentar