Ruy Guerra danas se smatra jednim od najvažnijih brazilskih filmaša i uz Nelsona Pereiru dos Santosa i Glaubera Rochu začetnika tzv. brazilskog Cinema Novo odnosno tamošnjeg novog vala. Uz Santosov "Vidas secas" i Rochin "Black God, White Devil" upravo je "Os fuzis" ili "The Guns" dio slavne brazilske zlatne trilogije koja je početkom šezdesetih brazilski film izvela na međunarodnu scenu. "Os fuzis" je premijeru imao na festivalu u Berlinu i osvojila je ova realistična, naturalistična drama Srebrnog medvjeda, a iako se sama radnja odvija u sadašnjosti u siromašnoj regiji na sjeveroistoku Brazila, čini se da je vrijeme radnje i stotinjak godina ranije.
Kiša nije ondje pala već godinama i suša je izazvala jezivu glad i bijedu. Situacija je tako strašna da roditelji pokušavaju prodati vlastite kćeri nešto imućnijim stanovnicima kako bi došli do novca da prehrane obitelji. Kako je riječ o još uvijek neobrazovanom, primitivnom, ruralnom stanovništvu, svakodnevno se oni mole i izvode procesije za kišu. No, što je najstrašnije od svega nisu svi gladni. Bogatim veleposjednicima skladišta su puna, a suša im je došla kao as na desetku jer sada mogu dodatno špekulirati sa cijenama i ucijenjivati napaćeni narod. Situacija ključa, a kako bi čuvali skladišta, ondje je stigao vod vojske, mladi ljudi koji se dosađuju i polako lude od nesnosne vrućine i žege.
Da dosada zna biti prilično opasna vidjet ćemo i ovdje jer dok jedan od vojnika pokušava snubiti lokalnu djevojku, drugi će iz najobičnije zabave ustrijeliti seljaka dok je ovaj vodio kozu na pašu. Nakon što pokušaju prikriti ubojstvo kako bi izbjegli suđenje, tenzije između mještana i vojnika dodatno će se zagrijati, a sve će eskalirati kada karizmatični kamiondžija Gaucho odluči uzeti sudbinu u svoje ruke i pokuša istjerati pravdu. I dok je "Os fuzis" snimljen u realističnom stilu, stilski i narativno je to modernistička drama koja bi se mogla opisati i kao svojevrsni triptih, a na ideju za ovu priču Guerra je došao još potkraj pedesetih dok je živio i radio u Francuskoj gdje se očito inficirao tamošnjim novim valom.
Guerrina životna priča zapravo je iznimno zanimljiva jer rodio se on na području današnjeg Mozambika koji je početkom tridesetih bio portugalska kolonija. Početkom pedesetih stigao je u Pariz na školovanje gdje je i radio kao asistent da bi početkom šezdesetih stigao u Brazil gdje je ubrzo postao jedan od vodećih filmaša. Osim što je bio uspješan režiser, Guerra je bio i glumac, a vjerojatno najbolje ga pamtimo kao Don Pedra Ursuu u Herzogovom remek-djelu "Aguirre, gnjev božji". Priču koju je snimio u "Os fuzis" prvotno je on planirao potkraj pedesetih snimati u Grčkoj i radnja je trebala biti jako slična, no grčka vlada odbila mu je izdati dozvolu za snimanje filma o obračunu vojnika i seljaka. I potom se sudbina poigrala tako da je završio u Brazilu i ondje snimio svoj do sada možda i najpoznatiji film.
Primjedbe
Objavi komentar