Iskusni talijanski filmaš Gianni Amelio na vrhuncu karijere bio je još krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Pa iako je on već odavno prošao sedamdesetu godinu života, i dalje on neumorno snima filmove pa se tako u glavnom programu festivala u Veneciji predstavio ovom povijesnom dramom čija se radnja odvija šezdesetih godina prošlog stoljeća. I snimio je Amelio "Gospodara mrava" u staromodnom štihu, gotovo na tragu talijanskih filmova kakvi su se i snimali potkraj šezdesetih, a zbog toga dijelom pati tempo i ritam filma o događaju kojem je i sam Amelio svjedočio u mladosti.
Krajem šezdesetih bio je on student filma u Rumu te je i sam prisustvovao kontroverznom suđenju pjesniku, filozofu i intelektualcu Aldu Braibantiju. On se na optuženičkoj klupi našao zbog optužbi za homoseksualizam, za kvarenje omladine i snubljenje mladića, a bio je to poznati slučaj koji je 1968. godine potpuno podijelio Italiju. Bilo je to vrijeme kada je na snazi i dalje bio zakon iz vremena Mussolinija koji je iz teksta izbacio riječ homoseksualizam naivno smatrajući da ako se oni ne spominju, da ih i nema. No, baš kao i svugdje u svijetu, naravno da ih je bilo iako je homoseksualizam bio ne samo zabranjen, već i kažnjiv, a ovaj će intelektualac biti i svojevrsno žrtveno janje i poslužit će kao primjer.
Braibantija će, precizno, optužiti za nešto što se naziva moralno podčinjavanje, a prijavit će ga roditelji njegovog partnera. Amelio je "Il signore delle formiche" podijelio u tri neformalne cjeline. U prvoj upoznajemo karizmatičnog profesora Braibantija (Luigi Lo Cascio) i njegov odnos s mladićem Ettoreom kojeg je upoznao u svojoj umjetničkoj koloniji u Piacenzi. Par će ubrzo preseliti u Rim, no Ettoreovi majka i brat jednog će dana samo banuti u njihov stan i odvesti Ettorea u psihijatrijsku kliniku kako bi ga izliječili od homoseksualizma. To "liječenje" koje podrazumijeva i elektrošokove tog će mladog čovjeka potpuno psihozifički uništiti, a na kraju će Braibanti završiti na sudu.
I bit će to jedan od onih farsičnih procesa u kojem će presuda očito biti napisana i prije nego što će suđenje krenuti, a potom upoznajemo i trećeg važnog lika u filmu. Novinara komunističkih novina Ennia Scribanija (Elio Germano) koji će pratiti suđenje u kojem je optužen nekoć istaknuti član talijanske komunističke partije, kojeg će se i komunisti tako lako odreći čim se pojave optužbe. I film je to koji sjajno prikazuje duh vremena i povijesne okolnosti tog doba kad je konflikt između fašističkog i komunističog naslijeđa, ali i tradicionalnosti i modernosti bio gotovo na vrhuncu. Film je to koji zanimljivo i gotovo dokumentaristički prikazuje jedno potpuno podijeljeno društvo, društvo lažnog moralizma koje je gotovo u potpunosti osudilo jednog čovjeka iako je među njima bilo puno, puno gorih.
Naziv filma "Gospodar mrava" dolazi od činjenice da je Braibanti između ostalog proučavao društvenu strukturu mrava i bio je fasciniran ponašanjem mravlje zajednice koja se ponaša posve suprotno od onoga kako će se ponašati ljudi u njegovom slučaju. I prava je šteta što se Amelio odlučio za pomalo arhaični stil jer imao je "Gospodar mrava" potencijala za puno više, no svejedno je bila to i više nego solidna povijesna drama, ujedno i zanimljiva karakterna studija, čak ne toliko glavnog protagonista koji će stoički sve podnositi, već kompletnog društva i vremena.
Primjedbe
Objavi komentar