Filmaš iz Venezuele Lorenzo Vigas prije nekoliko godina se predstavio hvaljenom dramom "Desde Alla" (From Afar) koja mu je donijela i Zlatnog lava u Veneciji. Punih šest godina moralo se čekati na sljedeći Vigasov film, a "La caja" ili "The Box" ponovno je premijeru imao u Veneciji, no ovaj puta bez uspjeha. I to s razlogom jer ova misteriozna, čak pomalo hermetična drama čija se radnja odvija u Meksiku ipak je bitno slabiji film od prethodnika. Opet tu imamo pomalo konfliktan odnos jednog starijeg čovjeka i jednog više dječaka, nego mladića, a dok su u prethodniku to bili bogati poslovni čovjek koji se igrom slučaja povezao s mladim članom ulične bande, sada tu imamo mladog meksičkog dječaka i sumnjivog tipa koji se bavi pronalaskom jeftine radne snage.
Tog dječaka po imenu Hatzin upoznajemo dok s kutijom u kojoj se nalaze posmrtni ostaci njegovog oca planira put kući. Ne znamo ni tko je zapravo on, tko je bio njegov otac, ni što mu se dogodilo, no već u trenucima kada je Hatzin sjeo u autobus koji bi ga iz one tipične prašnjave meksičke provincije trebao odvesti u Mexico City gdje živi s bakom, učinit će mu se da vidi poznato lice. To poznato lice je Mario (Hernan Mendoza), krupni tip koji se u početku pravi da ne poznaje Hatzina, no vrlo brzo uzet će ga pod svoje. U početku nam je potpuno nejasno čime se on to bavi, a ubrzo shvaćamo da Mario zarađuje ne samo vrbujući i varajući siromašne migrante nudeći im poslove u tvornici na sjeveru Meksika, već će on i ukrasti kamion s robom kad mu se ukaže prilika.
I očito je Mario iznimno sposoban prevarant koji će bez imalo grižnje savjesti oteti onim najsiromašnijim radnicima crkavicu koju zarade, a kad netko od radnika i strada u tim tvornicama smrti, on će se pobrinuti da se nikada ne dozna što se zapravo dogodilo. I kao šegrt takvom beskrupoloznom tipu završit će znatiželjni Hatzin koji će pokušati doći do odgovora na pitanje što se zapravo dogodilo s njegovim ocem. Na kraju se odgovor nameće sam od sebe, a snimio je Vigas u produkciji već legendarnog meksičkog šok-filmaša Michela Franca enigmatičnu dramu koja se također bavi tom jezivom meksičkom realnošću. Film je to čudnog ugođaja i stila, snimljen iz perspektive dječaka kojem u početku uopće nije jasno što se to oko njega događa i što on to stvarno radi.
Takav dojam u početku ima i gledatelj kojem u početku baš ništa nije jasno i nad glavom mu strši bezbroj upitnika. No, kako vrijeme prolazi, i gledatelj, baš kao i Hatzin polako dobiva uvid u ono što se tu događa. Snimljeno je tu u naturalističkom, gotovo pa ospervacijskom stilu i djeluje sve tu zastrašujuće autentično i stvarno, a Hatzin će do kraja doznati vjerojatno i puno više od onoga što je tražio. I to ne samo o svom ocu, već i o svojoj zemlji i načinu na koji ona zapravo funkcionira. Brutalna je to i šokantna drama koja me ne samo dosta zbunila u početku, već ima ovaj film i dosta problema s tempom u tom dijelu, no oni koji vole latinoamerički realizam, ne bi trebali promašiti s "Kutijom".
Primjedbe
Objavi komentar