Nijemac Robert Schwentke i ranije je imao nekoliko dosta nezapaženih izleta u Hollywood i snimao je on ranije filmove na engleskom da bi povratkom u Njemačku 2017. godine snimio izvanrednu ratnu crnohumornu dramu "Der Hauptmann". Nakon novog izleta u Hollywood i bedastoće "Snake Eyes", ponovno se on vratio kući da bi snimio ekscentričnu, modernističku dramu, također na engleskom jeziku, i to o slavnom rimskom filozofu, senatoru i dramatičaru Seneki mlađem. Kad sam vidio da Senecu glumi John Malkovich, nadao sam se da bi ovo mogla biti jedna od onih indie poslastica koje se provuku ispod radara, no "Seneca: On the Creation of Earthquakes" bio je baš čudan, ali i osrednji film.
Ni slučajno to nije tipična povijesna drama jer odlučio se Schwentke za modernistički pristup i scena mi djeluje kao da mu je uzor bio engleski postmodernist Peter Greenaway. Ljudi iz davne povijesti razgovaraju i ponašaju se kao ljudi današnjice, djeluju tako groteskno da mi je ta ideja u početku djelovala čak i zanimljivo i zabavno. Baš kao i premisa da je jedan od najvećih umova svog vremena kao što je bio Seneka, angažiran za učitelja i mentora možda i najvećeg imbecila svog vremena, rimskog cara Nerona. Pa tako u uvodu pratimo njihov odnos i kako potpuno poremećeni i razmaženi, hiroviti vladar uopće ne prihvaća učiteljeve zamisli koji od njega želi učiniti mudrog vladara.
Neron je svjestan da je sva moć u njegovim rukama i da može činiti što poželi pa što će mu stoga mudrost, a to izluđuje starog filozofa koji je zbog govorenja onog što misli ranijem caru Klaudiju završio u egzilu. No, kada dio rimske vojske odluči skovati urotu i pokuša svrgnuti Nerona, car će optužiti svog učitelja da je sudjelovao u njoj i naredit će mu da se mora ubiti, a ako to ne učini, bit će smaknut. I tako u središtu pažnje Schwentkeovog filma imamo Seneku u trenucima kada mu je naložen časni izlaz, odnosno samoubojstvo, a film je to koji zamišlja kako su izgledali ti posljednji trenuci njegovog života.
Iako ovaj film kreće kao svojevrsna povijesna parodija do kraja će se pretvoriti u zamorno filozofiranje i analiziranje, a rezultat svega je potpuno zbunjujući, frustrirajući, gotovo besmislen film u kojem je, doduše, Malkovich očito dobio slobodne ruke da se razigira, no uzalud. Bio je ovo baš bizaran, čudan film, neuspjela karakterna studija povijesne osobe i zamišljanje kako su mogli izgledati posljednji trenuci njegovog života. Pokušava u tim trenucima objasniti svoje ideje i koncepte, predviđa raspad ne samo rimskog carstva, već i cijele civilizacije jer nitko ne sluša njegova propovijedanja o krotkosti, poniznosti, mudrosti dok se Seneka sam suočava s pitanjem je li on zapravo licemjer pošto ga je Neron do jučer obasipao bogatstvom, a on pametuje o tim vrlinama.
Primjedbe
Objavi komentar