Nakon što se još tijekom devedesetih proslavio kao komičar osebujnog i prepoznatljivog stila u legendarnom serijalu "Saturday Night Live", Will Ferrell se početkom dvijetisućitih počeo probijati i na filmu. Jedna od prvih glavnih uloga bila mu je u "Vilenjaku" (Elf), bedastoj komediji o napuštenom dječaku koji misli da je vilenjak djeda mraza i koji će se zaputiti u svijet o kojem ne zna ništa. U ovoj animiranoj pustolovnoj komediji Ferrrell je "posudio" glas psiću Reggieu koji je zapravo jako sličan vilenjaku Buddyju. Živi on s vlasnikom Dougom (Will Forte), tipom koji je potpuni kreten i ponaša se odvratno prema psiću kojeg je ostavio kod sebe samo iz inata djevojci koju je varao. A taj psić njegovo ponašanje tumači potpuno krivo i vjeruje da ga ovaj neizmjerno voli.
Tako kada Doug baci lopticu negdje daleko od kuće, Reggie misli da je to samo igra, a ne da ga se ovaj želi riješiti. No, jednog dana Doug će svog psića ostaviti na tri sata vožnje u velikom gradu, a njegov potez shvatit će Reggie kao novu igru. Ipak, ovaj puta povratak kući neće biti tako uspješan i lagan i preko noći će on shvatiti da je postao lutalica. Srećom po njega, pronaći će on ubrzo društvo pasa slične sudbine, bostonskog terijera Buga (Jamie Foxx), australsku ovčaricu Maggie (Isla Fisher) i velikog Danca (Randall Park) koji će mu otvoriti oči. Pojasnit će mu oni da Dougovo ponašanje nije bilo iz ljubavi, već se tako ponašao zato što ga ne podnosi i želi ga se riješiti, a kada to shvati, Reggie i ekipa zaputit će se u osvetničku misiju čiji će glavni cilj biti - odgristi Dougov kurac.
I film je to koji me po stilu humora i duhu podsjetio na onaj film "Ted" u kojem Mark Wahlberg ima lutku medvjedića s kojim razgovara i koji je njegov najbolji prijatelj. Tako se i ovdje životinje ponašaju kao ljudi, razgovaraju, a bile su "Lutalice" zabavna, čak i duhovita pustolovina u kojoj ima i neke poetske pravde odnosno svi ti ostavljeni psi osvetit će se onima koji su se prema njima odnosili loše. Bit će to ujedno i misija za sve ostavljene i odbačene pse koji i u stvarnosti znaju nerijetko posve krivo protumačiti ponašanje svojih gazdi, često klasičnih kretena, i odani su im i vjerni iako bi im stvarno ponekad trebali odgristi đonsona.
I nije to ni klasični animirani, ni igrani film, a kompjuterski efekti ovdje su iznimni jer svi ti psi izgledaju kao stvarne životinje. Razgovaraju oni međusobno, psuju, zafrkavaju jedni druge, čak mogu čuti i ljude dok oni razgovaraju, ali obično ih krivo protumače. Baš kao što je Reggie mislio da je Dougovo ponašanje zapravo iskaz ljubavi, tako ćemo saznati i što psi zapravo misle iz kojeg razloga ljudi iza njih skupljaju njihova govna. Film je to za koji je od početka jasno da ga se ne treba shvatiti ozbiljno i "Strays" se i ne trudi biti ozbiljnim, već je to zabavna i dinamična besmislica koja svakako može biti simpatična.
Primjedbe
Objavi komentar